Submania
Submania

info@submania.hr

Treninzi: Boris 091 / 2557 963 Dozvole: Leila 091 / 5722 375

Upozorenje
  • Error loading component: com_users, Component not found.
LošinjMali Lošinj je ove godine po 44. puta bio domaćin Kupa gradova i po 34. puta Kupa nacija. Respektabilne brojke, duga i bogata tradicija koju Malo Lošinjani i dalje uspijevaju održati.

 

Bilo kome tko se bavi ribolovom u apnei stvarno je lijep osjećaj kada cijeli grad diše za podvodni ribolov, kad ga ljudi ne gledaju ispod oka dok prolazi ulicama noseći podvodne puške i ostalu ronilačku opremu, kad se u kafićima raspravlja o ribama i tehnikama i pričaju "lovačke priče". Ne znam je li uvijek tako ili samo za trajanja natjecanja, ali u svakom slučaju u to vrijeme svaki se lovac u apnei u Malom Lošinju osjeća kao kod kuće. Zbog takve atmosfere, Kup gradova i je naše najveće i najposjećenije natjecanje u podvodnom ribolovu.

 

 Otvorenje natjecanja zbilo se 28.12. u sportskoj dvorani koju su gledaoci ispunili do posljednjeg mjesta. U publici otkrivamo poznato lice. Valerio Grassi, otac O.Me.R.-a i danas glavni konstruktor u Seatec-u, gotovo se skriva ispod "šilterice" iako Seatec-ove reklame blješte po cijeloj dvorani. Slijedi predstavljanje nacionalnih ekipa, prigodni govori, limena glazba i mažoretkinje. Gdje se to još može vidjeti u Hrvatskoj na natjecanjima u podvodnom ribolovu. Malo razočarenje je slab odaziv ekipa (pošto se Kup nacija ove godine nije bodovao za Euroafrički kup koji se nije ni održao ove godine).
Svega 6 nacionalnih reprezentacija plus druga ekipa Hrvatske - Bugarska, Izrael, Latvija, San Marino, Slovenija te Hrvatska I i II. Ne bi htjeli biti prepotentni, ali to ipak nije konkurencija našoj vrsti osim možda Slovenije koja dobro poznaje lošinjske terene i uvijek je dobro prolazila na malološinjskim kupovima.

 

 Natjecatelji nemaju puno vremena jer se već sljedeći dan u 7 ujutro moraju pojaviti na "Marini" legendarnom brodu - bazi bez kojega Lošinjski kup ne bi bio to što je. Jutro je tmurno, vlažno, puše jako jugo koje se u lošinjskom portu ni blizu ne osjeća kao na vanjskim stranama otoka gdje doslovno rastura. Na Marinu prvi dolaze novinari. Potom se polako skupljaju i natjecatelji. Atmosfera je lagano pospana, ali se postepeno zagrijava. Čim se pojavio Danijel (Gospić) počeo je smijeh. U hrvatskoj se reprezentaciji osjeća dobra "vibra". Izbornik Livio Fiorentin očito radi dobar posao.
Čeka se odluka o ribolovnoj zoni. Jugo je nažalost prejako i "gara" će se morati održati u lošinjskom portu. Face su uglavnom namrštene, ali ima i onih koji tvrde da je to u ovom trenutku najbolji mogući teren. Natjecatelji su krenuli u potpalublje na oblačenje dok se barkarioli, također dio velike lošinjske tradicije, polako okupljaju oko broda - baze.

 

 Slijedi ukrcavanje ekipa u barke te start u 9 sati koji će označiti signalna raketa i brodska sirena. Krenuli su. Za svaku nacionalnu momčad rone po tri predstavnika. Ne vidimo Bugare. Glasine kažu da im je kombi s opremom zapeo negdje na pola puta i da su se morali vratiti kući. Za Hrvatsku I nastupaju Ikić, Reinić i Gospić dok su članovi Hrvatske II Čalo, Uhać i Marinov. U međuvremenu se diglo i sunce pa je atmosfera među publikom bolja unatoč jakom vjetru. Natjecatelji su se raspršili na sve strane. Čalo je u uvali Artatore, a drugi još i dalje. Najbliži su Latvijci koji uglavnom plivaju oko molova. Nismo ih baš vidjeli da zaranjaju prečesto.
Malo dalje je i jedan slovenski predstavnik. Čalo je naišao na lubine i ulovio ih čak 12, ali su uglavnom svi prilično mali, ispod dozvoljene težine. Naišao mu je jedan veliki, ali ga je prekasno vidio tako da je gađao u odlasku kad je već bio predaleko. Uhać je ostao bez bove koju je jak vjetar digao u zrak i otpuhao na stjene zapjenjene od velikih valova koji su udarali o njih. Ikić se također namjerio na lubine. Ulovio je jednog velikog, a još jedan sličan mu se skinuo. Ribe ima najviše na mjestima gdje su najveći valovi pa ju je teško uloviti. Osim lubina najčešća lovina su ugori. Za njih treba ići nešto dublje. Kako im Gospić zna valjda sve rupe nije mu bio problem uloviti ih nekoliko, a dva velika je unutar plastičnih cijevi na pijesku izvadio i Reinić.

 

 Prvi natjecatelji su se počeli vraćati u bazu puno prije isteka vremena (lovilo se 5 sati). Bili su to Latvijci, Izraelci i jedan predstavnik San Marina, svi bez ulova. Nepoznavanje terena i neiskustvo su učinili svoje kao i nedostatak upornosti. Većina ekipa se vratila nakon što su sirena i raketa označile kraj natjecanja u 14 sati. Svi naši reprezentativci su se vratili s relativno dobrim ulovom s obzirom na uvjete. Od konkurencije, kako se i očekivalo, jedino su Slovenci, bolje rečeno Podgoršek, imali dobar ulov. San Marino je imao jednog lubina i malog ugora dok su ostali bili bez ulova. Od pojedinaca su se isticali Ikić s najvrijednijom ribom dana (lubin 3,9 kg), Reinić s 2 velika ugora, Gospić s ugorima i lubinima, Podgoršek s također raznovrsnom žicom. Uhać je također donio lijepu žicu s nekoliko vrsta ribe i ugorima, ali su sve visile na granici dozvoljenog. Rasplet je bio na službenom vaganju u 17 sati. Dvorana je dupkom puna. Na tribinama više nema niti jednog mjesta pa gledaoci i sudionici pomalo pune i samu dvoranu gdje se odvija vaganje.
Na početku treba reći da broj vrsta ribe ima značajnu ulogu u ukupnom broju bodova. Dok se za svaku pojedinu ribu dobija 400 bodova i za svaki gram ribe po jedan bod za svaku pojedinu vrstu ribe se dobija 1.000 bodova tako da onaj koji ulovi više vrsta ribe u manjem broju komada može imati veći ukupni broj bodova od lovca koji ima više komada ulovljene ribe, ali iste vrste. Odmah je bilo jasno da je samo pitanje koja će hrvatska ekipa biti bolja, a ostalo je da se vidi individualni poredak.

 

 Podgoršekov ulov se pokazao vrlo dobrim i izbio je ispred Čale i Marinova. Od Uhača se očekivalo da ga preskoči, ali je on ispao najveći pehist dana. Od tri ulovljena ugora samo mu je jedan bio validan (minimalna težina za ugora je 2.500 gr), a od četiri ribe (od toga tri različite vrste), tri mu nisu uhvatile minimalno dozvoljenu težinu od 400 gr za tek gram ili dva. Tako je pao ispod Čale. S njim je međutim druga ekipa Hrvatske izbila na prvo mjesto ispred Slovenije, ali za kratko jer je na redu bila Hrvatska I. Ikićev lubin od 3,9 kg uz još nekoliko manjih doveo ga je ispred Podgoršeka, ali na kraju tek treće mjesto individualno. Bolji od njega bio je Gospić s par ugora, ali i više vrsta ribe (pojedina vrsta ribe nosi 1.000 bodova). Prvo mjesto na kraju je osvojio stari mačak Boris Reinić s dva velika ugora, četiri lubina i velikim ciplom. Ekipno, Hrvatska I je prva, Hrvatska II druga, a Slovenija treća. Nakon vaganja održana je i tombola za gledaoce od kojih je pet sretnika dobilo jednu od ulovljenih riba po želji. Prvi je planuo Ikićev lubin.
Navečer se ekipe polako skupljaju u hotelu Amfora radi verifikacije za Kup gradova koji će se održati sljedećeg dana. Atmosfera je na visini. Pozdravljaju se poznata lica, društva se skupljaju oko stolova, kreću lovačke priče... Oko 150 osoba na jednom mjestu i sa samo jednom glavnom temom u zraku - podvodni ribolov. Praznik za svakog lovca u apnei. Vidi se da je ipak Kup gradova taj koji daje pravi duh natjecanjima u Malom Lošinju. Valerio Grassi pokazuje svima zainteresiranima (a tko nije bio) prototip svoje nove puške sa sistemom "roller gun". Tu je naravno i neizbježna prodaja sitne opreme po više nego popularnim cijenama. Valerio se, čini se, osjeća kao doma, a i drugi ga tako prihvaćaju. Svoju pušku Granda, predstavio je i Edi Šuran. Drvena ljepotica čeka sutrašnjeg lovca najvrijednije ribe. Tema o ribolovu u apnei nikad ne zamanjka pa su neka društvanca ostala do sitnih sati.

 

Utorak, 30.12.2003. Okupljanje ekipa gradova započinje jednako, u 7 sati ujutro. Cijelu noć je padala kiša koja nije stala ni s jutrom pa se svi nadaju da će se more smiriti i da će se moći loviti u nekoj od predviđenih zona. Natjecatelji su pomalo rezervirani jer se nikom ne da loviti u portu, a i dosadna kiša baš ne podiže raspoloženje. S druge strane, sudionika je znatno više nego prethodnog dana (kažu 145/6) kao i promatrača pa je cijela atmosfera ipak malo bolja. U jednom trenutku organizatori donose odluku da će se loviti na jugoistočnoj strani otoka bez Ilovika međutim sve pada u vodu kada se policijska izvidnica gumenjakom vratila s vanjske strane. Jugo je još pojačalo i nemoguće je izaći barkama na takvo more. Opet se mora loviti u portu. Počinje gužva oko sabiranja ekipa u barke. Poneki barkariol tu i tamo škrguće zubima (radije bi bio doma u toplom krevetu), ali ipak se sve ekipe ukrcavaju na barke. Doduše, nekoliko barki je ukrcalo više od jedne ekipe, ali obzirom na uvjete tome se može progledati kroz prste. Naravno s ovom konstatacijom se sigurno ne bi složili natjecatelji koji su barku morali dijeliti s drugim ekipama. Među takvima su bili i braća Caffola koji su se vratili bez ulova, a Roberto je bio vidno ljutit. Sve u svemu, opći uvjeti nisu obećavali prebogat ulov, ali se preko 70 ekipa ipak otisnulo praćeno jakom kišom u lov za osvajanjem 44. Kupa gradova. Pauzu do povratka natjecatelja kratilo se ili tripicama u restoranu Marine ili u nekom kafiću u gradu.

 

Predviđanja su se počela ostvarivati. Prve ekipe koje su se vratile, opet uz jaku kišu, dosta prije drugih bile su bez ulova. Onda je došla ekipa Unija s nekoliko lijepih ugora među kojima se isticao posebno jedan koji je na kraju bio i najveća riba dana. Slijedi opet nekoliko natjecatelja bez ulova, a onda su počele stizati ekipe koje su imale što pokazati. Ekipa Suska se ističe prilično raznovrsnom žicom na kojoj su svi uočili veeelikog cipla što im je na kraju donijelo drugo mjesto.

 

 Split I sa Čalom i Marinovom rijetko kad razočara pa su i sada donijeli solidnu žicu koju su uglavnom činili lubini. Da im je ulov bio malo raznovrsniji igrali bi i za plasman među prva tri. Ovako su na kraju četvrti. Od stranih ekipa opet se izdvaja jedino Podgoršek odnosno ekipa Krškog I. Iznenađuje, međutim, ekipa Hvara (Čokolić, Buratović) kojoj je to prvo natjecanje u Lošinju. Na žici imaju prekrasnu palamidu (najvrijednija riba dana) nekoliko dobrih lubina te još par riba na granici. Buratoviću je pobjegla i velika orada koja je mogla značiti skok na pobjedničko postolje. Ovako su treći iza Suska, ali to je svakako odličan plasman s obzirom na slabo poznavanje terena. Do sada se situacija već pomalo iskristalizirala. Čeka se Ikić koji dolazi s ulovom manjih lubina. Ulov nije loš, ali ipak ne dovoljan za sam vrh.

 

 Rijetko tko je primjetio dolazak ekipe Jablanca koju su činili Renato Oblak i Saša Ivančić. Možda zato što su veći dio ulova držali u vreći da se ne osuši dok im je sa žice visio samo jedan lijepi ugor. Bila im je to pravilna odluka jer su na kraju završili na petom mjestu i to zbog toga što su im suci na vaganju krivo dodijelili bodove za vrstu riba (dobili su 2.000 bodova, a imali su tri vrste riba - lubin, cipal i ugor). S dodatnih 1.000 bodova izbili bi na četvrto mjesto ispred ekipe Split I. Standardno dobra je bila i ekipa Kostrene (Babić, Perčić) koji su svojim ulovom dohvatili šestu poziciju. Po tome što su domaće ekipe došle sa slabim ili nikakvim ulovom moglo se zaključiti da poznavanje terena zapravo i nije bilo presudno u ovakvim uvjetima. Nerezine s Gospićem tek tri ribe, Mali Lošin bez ulova, Ilovik jedna riba ... Ovaj puta je očito dosta toga ovisilo ili o pukoj sreći ili o "nosu". Masa natjecatelja nije vidjela gotovo ništa vrijedno ulova u vrlo mutnom i na pojedinim mjestima jako valovitom moru. Među njima je bio i predstavnik EFSA-e, Tomislav Mance.
Čisti "rupaši" ovaj puta nisu došli na svoje jer jer bilo teško pretraživati rupe u mutnoj vodi, a ugori, iako česti, uglavnom nisu bili preveliki. Najbolje su prošli oni koji su lovili na čeku ili kombinirali čeku i rupu. Taktika je obično bila da se prvo ide na lubine i ciple, a na kraju se zaranja dublje u potrazi za ugorima.

 

 Upravo takav su ulov donijeli Boris Reinić i Đani Uhać koji su činili ekipu Rijeka I. Na njihovim žicama se našlo jedanaest riba (lubini, cipli...) i dva veća ugora. Uglavnom, svi su ih gledaoci svrstali među prva tri što se na kraju i ostvarilo. Bio je to pobjednički ulov, a za Borisa Reinića i trostruka kruna (individualno pobjednik na Kupu nacija, ekipno prvi na Kupu nacija i prvi u paru u Kupu gradova). U konačnom poretku slavila je ekipa Rijeke I, slijedili su Susak i Hvar, a iza njih su se plasirali Split I, Jablanac i Kostrena. Sve u svemu Kup gradova u Malom Lošinju se još jednom potvrdio kao fešta ribolova u apnei. Nastupati na ovom natjecanju znači prije svega družiti se s kolegama podvodnim ribolovcima, dobro se provesti, prepustiti se atmosferi i jednostavno biti aktivan dio cijele ove fešte. Nije ni čudo da ovo natjecanje okuplja najveći broj ekipa i natjecatelja čije raspoloženje ne može pokvariti ni loše vrijeme ni donekle loš odabir termina (između Božića i Nove godine pa još i u radnim danima).
Svakako bi trebalo više ovakvih, neslužbenih, natjecanja gdje se ne bi krvilo za svaki gram ribe na vaganju već bi to bila čista promocija ribolova u apnei i podvodno ribolovna fešta.
Moja osobna opaska na organizaciju ovog, a i drugih natjecanja u podvodnom ribolovu kod nas je da fali šlag na torti. Ovakva natjecanja bi se trebala iskoristiti za promociju cijelog mjesta. Trebala bi biti aktivnija uloga turističke zajednice i gradske uprave mjesta organizatora.

 

 Mali Lošinj je tu za klasu ispred ostalih, ali još nije dostignut maksimum, ni izbliza. Dva ili tri dana koliko traje natjecanje u podvodnom ribolovu trebalo bi pretvoriti u centralni događaj grada domaćina, pogotovo u manjim mjestima. Sve u gradu bi se trebalo vrtiti oko podvodnog ribolova, a uz njega turistima i posjetiocima bi trebalo servirati i drugu kulturnu i inu ponudu. Jednostavno, natjecanje u ribolovu u apnei bi trebalo pretvoriti u turističku atrakciju. Dodatni sadržaji zadržat će publiku dok su natjecatelji u moru, a može se organizirati i praćenje samih događanja preko zvučnika ili čak na velikom ekranu (priznajem, ovo je već malo nadobudno, ali nije neostvarivo).
No, prvi korak u tome domaćini su napravili u praćenju vaganja. Svi detalji oko vaganja su se mogli vidjeti na velikom ekranu na kojem su se izmjenjivale scene snimane video kamerom s kompjuterskim prikazom izračuna bodova svakog pojedinačnog natjecatelja te prikaza trenutnog poretka. Odlično! Ovo bi trebali uvesti svi budući organizatori natjecanja i još to dalje poboljšati. U danima natjecanja moglo bi se po povoljnim cijenama iznajmiti štandovi u središtu mjesta - organizatora kako ugostiteljskim radnjama (s po mogućnosti morskim menijima) tako i prodavačima ronilačke, ribolovne i druge opreme vezane uz more, nautiku i naravno podvodni ribolov koji bi opet po povoljnim cijenama nudili svoje proizvode. Video scene iz podvodnog ribolova bi se mogle vrtjeti na više mjesta (veliki ekran u centru, u kafićima, na štandovima,... ) Zašto usput ne organizirati i kakav koncert? Od jednog takvog natjecanja grad - organizator bi mogao puno više dobiti nego što bi dao, a ribolov u apnei bi imao promociju onakvu kakvu i zaslužuje.
Na kraju treba reći da je prikaz natjecanja u Malom Lošinju u potpunosti subjektivan doživljaj autora pa ako ga je netko vidio drugačije neka se ne uzbuđuje.

 

Alan Černava
5.1.2004