Submania
Submania

info@submania.hr

Treninzi: Boris 091 / 2557 963 Dozvole: Leila 091 / 5722 375

Upozorenje
  • Error loading component: com_users, Component not found.

StartŠto radiš krajem 6. mjeseca? Hoćeš li mi biti barkarijol na prvenstvu Hrvatske? Zastao sam i u nevjerici sam ga zamolio da mi ponovi pitanje. Nakon kratkog osvješćivanja, sam, naravno, pristao!

Tih sam dana kod kuće u Zagrebu smišljao kuda zapaliti na more! Prisjetio sam se nedavnog razgovora s Mislavom Čalom kada smo dogovarali ponoviti pokušaj odlaska na Palagružu. Naime, tamo smo trebali zajedno otići prošle godine tijekom rujna, ali ja tada nažalost nisam bio u mogućnosti! Razgovor smo započeli standardnim propitivanjem o stanju u moru i nedavnim ulovima. Prije nego sam uspio ponovno predložiti izlet na Palagružu, ispalio je pitanje: Što radiš krajem 6. mjeseca? Hoćeš li mi biti barkarijol na prvenstvu Hrvatske? Zastao sam i u nevjerici sam ga zamolio da mi ponovi pitanje. Nakon kratkog osvješćivanja, sam, naravno, pristao! Dao sam mu do znanja da do sada nikada nisam nikome bio barkarijol i da me mora naučiti sve detalje kako bi uz svoj maksimalni trud bio pomoć, a ne još jedna od prepreka za ostajanje u reprezentaciji Hrvatske. Dogovor je pao da se nacrtam u Splitu oko 20.07. i da zajedno nastavimo pretraživanje terena na Šolti tamo gdje je on do tada stao.

 

Došavši u Split počelo je jurcanje po svim djelovima toga starog i lijepog grada jer je Mislavov matični klub "Zenta" bio uz "Savez za športski ribolov na moru" suorganizator toga natjecanja. Mislav se natovario obavezama koje je morao obaviti prije nego se uputimo na Šoltu. To mrcvarenje je trajalo 3-4 dana gdje nas je jedino veselio odlazak na pravi domaći, obilni ručak kod njegove mame. Tih dana smo napravili 3 izleta na Šoltu gdje smo uspjeli djelomično, ali detaljno pregledati dijelove određenih zona. Mislavovo strpljenje i mir bili su na granici, a živci su počeli lagano popuštati već 14 dana prije Gare, a to nije baš bilo u planu naše misije! Prebjeg na Šoltu smo izvršili 27.07. od kada je zaista počeo plan koji smo došli završiti kao pobjednici! Ne moram ni govoriti da je skoro cijeli njegov klub i svi koji ga znaju, uključujući i mene, bio uvjeren u njegovu pobjedu što je donosilo dodatni pritisak! Bio je unaprijed proglašen prvakom što nikako nije bila olakšavajuća okolnost jer je to trebalo i dokazati. Odnos prema nama u Šolti nije bio nimalo loš, ali već pri dolasku opet su se pojavili problemi sa smještajem! Rezervirani apartman je bio popunjen tako da smo smješteni u privatni smještaj nedaleko od apartmanskog naselja.

 

FrkovicTo se pokazao kao pogodak jer smo imali solidno uređen apartman s lijepom velikom kupaonicom što me posebno razveselilo. Vez za čamac je bio udaljen svega 20-tak metara pa nošenje opreme nije predstavljalo veliki problem. Dva dana kasnije pridružio nam se i naš "guru" Boris Frković iz Riječkog "Luben"-a, najstariji ovogodišnji natjecatelj, koji je bio zadužen za dobru zezanciju i dizanje atmosfere u apartmanu. Društvo nam je još pravila novinarka Večernjeg lista iz Rijeke - Valentina, koja je bila neizostavan dio našeg pobjedničkog tima, a kasnije joj je dodjeljena titula jedinog ženskog barkarijola.
Misija je otpočela, a Mislav je postajao opušteniji i sve više se koncentrirao na ono zbog čega smo se i sakupili. Pregledavali smo terene i uzimali sinjale za "sigurne" pošte za ribe! Dan za dan pristizali su i drugi natjecatelji koji su se također dali u obilazak svih zona za lov. Preko dana bi svako jurio na svoje pošte i zapisivao ih, dok bi se zajedno družili tek za doručkom i nakon večere, kad bi pala koja pjesma, uz zvuke gitare najboljeg svirača među ribolovcima, Cvjetka Kušta iz Dubrovačkog "Apneista"! Veći dio lovaca bio je smješten u Nečujmu gdje je i bila baza natjecanja, dok je par "sjevernjaka" našlo mirni kutak u Stomorskoj kod, svima na Šolti poznatog, Lea (vodi jedan, možda čak i jedini ronilački centar na otoku). Tamo su se skrasili lovci kalibra Branka Ikića, Đanija Uhača, Igora Primožića te nove mlade nade, Danijela Gospića iz Nerezina, koji zadnje dvije godine pokazuje veliki potencijal što je dokazao i ovaj put. Imali su problema jedino u tome što je kuća u fazi oblaganja u Brački kamen pa su majstori započinjali s poslom već u rane jutarnje, njima kasne noćne sate.

 

DomagojPrilikom svakog zajedničkog okupljanja međusobna natezanja oko broja nađenih kirnji, snage motora, te mogućih flastera bila su najnormalnija stvar bez koje natjecanje ne prolazi. Svima je upadao u oči naš "mali motorčić", Mercury Optimax od 200 konja. Stalno su zbijane šale o iskopčavanju barem dviju svjećica kako bi bili ravnopravni s ostalima na startu. Kako se bližilo natjecanje svi su bili sve napetiji i koncentriraniji na ribolovne zone koje su bile iznimno zahtjevne. Najviše su bili razočarani i iznenađeni sjevernom stranom (1. zona) koja je bila uglavnom prekrivena posidonijom, a pravo kamenje, grote i zidovi nalazili su se tek ispod 25 m dubine.

 

Ovaj dio lovnog područija je bio dosta dubok i zahtjevan što je odgovaralo Mislavu kojem nije problem zaroniti i preko 35 m. Par sigurnih pozicija s ugorima i mačkama činili su se kao jednostavan posao jer to su ribe koje se, uglavnom, cijelo vrijeme drže istog prebivališta. Još su u pričuvi bila dva jata šaraga koji su bili dostupni i drugima. Svi su znali i za jato golubova koji su se vrtili oko plići Mlini i znalo se da će se ulov njih podjeliti na najbrže.

 

Južna strana Šolte (2. zona) sastavljena je pretežno od strmih litica koje su se nastavljale u dubinu. Tu je bilo najviše zidova i uglavnom se očekivao lov sitnije ribe uz koju kirnju i mogućnost ulova kakvog zalutalog gofa ili palamide. Rijetke uvale bile su uglavnom bez atraktivnih pozicija i terena. Naša glavna uzdanica na ovom terenu je bilo jato šaraga zavučenih duboko u sredinu uvale gdje su "šetali" s jedne strane na drugu, te se povremeno zavlačili u rupe! Taj teren se nalazio na najjužnijem dijelu šolte koji se od starta nalazio dobrih par minuta jurnjave. Nadali smo se da će nam moćni Mercury priskrbiti nekoliko minuta mira kada stignemo na poziciju ispred ostalih.

 

Treća zona obuhvaćala je dio između Šolte i Drvenika V. uključujući otočiće Stipansku, Orud i sve plići oko kojih je bilo poprilično. Ova zona je bila prepuna terena za lov i to je bila naša najlošije pripremljena zona. Oslanjali smo se na "duboku" kirnju i nekoliko tabinja, vrana i pokojeg mogućeg šarga.
Došao je dan za verifikacije kada su se prvi puta sakupili svi lovci jer su neki došli tek taj četvrtak u Nečujam. Dan kada je zabranjen i lov i pregledavanje terena u lovnim zonama, dan za odmor i punjenje baterija. Na okupu su se našli 28-orica najboljih podvodnih ribolovaca trenutno u Hrvatskoj i njihovi barkarijoli! Svi su izgledali opušteno iako se znalo da neki od njih moraju dokazati zašto se nalaze na državnom, dok se uski krug njih borio za reprezentativnu majicu predstojećeg kupa u Francuskoj i kao vrhunac, svjetsko prvenstvu u Brazilu. Taj dan u Nečujmu nam se pridružio i izbornik reprezentacije Livio Fiorentini , donijevši sa sobom reprezentativne trenirke za četiri odabrana ribolovca! U borbi za ta prestižna mjesta bili su moj štićenik Mislav Čalo, njegov klupski kolega Dario Marinov, sjevernjaci Đani Uhač, Igor Primužić, Roberto Caffola, mladi Danijel Gospić, uvijek dobri i opasni Boris Reinić i Banko Ikić koji je već osigurao odlazak u Brazil, kao naš najbolji lovac u proteklim godinama kada je bio trostruki uzastopni prvak Hrvatske. Sve je bilo spremno i gara je mogla početi.