Submania
Submania

info@submania.hr

Treninzi: Boris 091 / 2557 963 Dozvole: Leila 091 / 5722 375

SrakaneZapadno od Lošinja, između Unija i Suska, smjestila su se dva mala otoka - Vele i Male Srakane. Veći od dva, kako im i samo ime kaže, Vele Srakane, nalaze se sjeverno od Malih Srakana te južno od Unija. Odlaskom na Vele Srakane, civilizaciju ostavljate za sobom...

 Na otok se ne može automobilom. Brodska linija na relaciji Mali Lošinj-Unije-Susak-Mali Lošinj plovi pet puta tjedno, a da bi brod pristao na Srakane, morate to posebno naglasiti osoblju na brodu. Na otoku ne postoje trgovine, pa sve namirnice uključujući i vodu, morate nositi sa sobom. Uvedena je međutim električna struja. Izvan turističke sezone na Velim Srakanama obitava svega 8 ljudi. Tada vlada potpuni mir, pa tada čak i glasno smijanje djeluje poput petarde. 

 

Ako dolazite vlastitim plovilom, na otoku nećete naći dobar vez tj. sidrište, pa stoga oprez. Postoje doduše dva betonska mola, glavni - na jugoistočnoj strani, na koji pristaje brod iz Malog Lošinja, te manji, s druge, jugozapadne strane otoka, uz koji je moguće pristati, ali ne i ostati na duljem vezu.

 

 Sam otok i nije tako velik. Po cijeloj dužini, može se prehodati za nepunih sat vremena, a kad stanemo na sredinu otoka (po širini), možemo istovremeno vidjeti njegovu istočnu i zapadnu obalu. Mještani kažu da kad zimi puše bura, morske kapi koje se raspršuju udaranjem valova o obalu, prelijeću cijeli otok po širini i padaju na obalu s druge strane. Sama obala je niska i prilično nerazvedena (skica terena). Uglavnom je hridinasta, pošto je otok izložen svim mogućim vjetrovima te je izložen sa svih strana, radu valova.

 

Takva obala ne pruža nikakav zaklon za sidrenje, pa mještani svoje barke izvlače svaki put na obalu i tamo ih vežu. Ovakvi uvjeti donekle otežavaju pristup podvodnim ribolovcima. Ukoliko koriste plovilo, moraju stalno paziti na meteo uvjete, a čak i po lijepom vremenu pažnju treba obratiti prilikom sidrenja jer su struje oko otoka prilično jake, naročito na krajnjim rtovima. Ako se pak priprema na ronjenje s obale, ulaz će otežavati vrlo oštre hridine i stalno prisutni valovi koji nas začas mogu vratiti natrag na hridi s kojih smo ušli u more. Poderano odijelo je najmanja stvar koja nas tada može snaći. Na cijelom otoku, na samo nekoliko mjesta postoje šljunčani kanali, ali niti oni ne znače previše u slučaju jačeg vjetra. Hridine s niske obale se nastavljaju i pod morem te se lagano spuštaju u dubinu. Od samog plićaka pa negdje do 4-5 m dubine, stijene su gotovo potpuno neobrasle i oštre. Između 5-10 m dubine, posidonija se miješa s kamenim stijenama i stvara prekrasne podvodne pejsaže, vrlo interesantne ne samo za podvodni ribolov već i za obično uživanje u ronjenju. Na oko desetak metara počinje uočljiva granica nakon koje posidonija potpuno prekriva dno, koje s kamenog postepeno prelazi u piješčano. Na dubinama većim od 10 m možemo vidjeti samo nepregledna i jednolična polja posidonije. Ovakav oblik dna karakterističan je više-manje za cijeli otok. Tu i tamo se prekida već spomenutim šljunčanim kanalima te oko molova gdje je dno nešto pjeskovitije oko većeg mola, odnosno šljunčano oko manjeg. Podmorje Velih Srakana pružit će uzbuđenje i početnicima i znalcima. Već uz samu obalu, u pjeni valova, plivaju jata cipala uzduž cijelog otoka. Kreću se i niz i kontra struje, tako da ćete na njih naletjeti ma na koju stranu krenuli. Naročito su brojni u jesen i zimi, dok sam ih u proljeće vidio puno rijeđe. U to vrijeme su zato brojne salpe. I one plivaju blizu obale ali ih možemo sresti i dublje, iznad posidonije. Primjerci oko kile, naročito u proljeće, nisu rijetkost, pa mislim da se čak ni početnici ne bi trebali obazirati na primjerke manje od 40-50 dkg. Na plitkom i hridinastom dnu, možemo još naletjeti na kakvog pica, šarga ili fratra te oradu.

 

 Bit će to uglavnom manji primjerci, dok bi veće mogli iznenaditi u rano, rano jutro. Najprimjerenije tehnike lova u ovom dijelu podmorja su čeka u plićaku i lov prikradanjem, a uspješna bi mogla biti i tehnika lova sa same površine.Dubine između 5 i 10 metara su idealno područje za podvodne ribolovce srednjeg ranga. To je carstvo orada kojima će društvo praviti i pokoji pic ili šarag. U to se ne ubrajaju mnogobrojna jata fratrića i šaraga koji će vas okružiti prilikom svake čeke, jer su premali (20-30 dkg). Međutim, oni mogu dobro poslužiti za vježbanje tehnike kretanja pod morem. Brojni fratrići reagiraju, naime, na svaki naš krivi pokret, usput upozoravajući veću ribu koja se pojavljuje kasnije, pa ukoliko se uspijemo kretati tako da njih ne uplašimo napravili smo bar pola posla prilikom čeke ili prikradanja, koje su i na ovim dubinama najprikladnije tehnike lova. 

 

 Kako porastom dubine, posidonija postaje sve gušća, povećavaju se šanse susreta s kavalom. Tu i ljubitelji lova po rupama dolaze na svoje, naročito oni iskusniji. Ulazi u kavaline rupe su obično prekriveni travom i treba veliko iskustvo da bi se pronašli. Ako ste manje iskusni onda vam jedino Fortuna može pomoći. Ukoliko se kavale uoči na otvorenom, možemo pokušati tehniku direktnog prilaza ribi tj. lov u poniranju (to mi je uspjelo - na 10 m dubine, u poniranju sam ulovio kavalu sa sl. od 1,75 kg), no ako prilikom urona riba ode u rupu, možemo probati i čeku. Moramo se spustiti podalje rupe, sakriti se i čekati, nadajući se da ćemo pobuditi kavalinu znatiželju (to mi je skoro uspjelo - na oko 7 m sam uspio izmamiti kavalu od nekih 60 dkg, izvan rupe, ali sam je potom promašio). Na dubinama većim od 10 m, uglavnom se prostire posidonija zbog čega nije lako odabrati pravilno mjesto urona.

 

Odlučiti se ipak treba, jer na čeku mogu doći, prije svega, velike orade i nešto rjeđe zubaci, a ako se pred vama male ribe naglo rasprše, pripremite se za dolazak gofa, lice ili kakvog drugog pelagijskog lovca. Gofovi i lice se inače mogu sresti i u plićoj vodi.

 

 U jesen smo npr. mlade felune sretali svakodnevno i gotovo na svim djelovima otoka. Interesantno ih je promatrati kad dojure do vas da vide kakav je to uljez ušao na njihovu teritoriju. Mrko vas ogledavaju sa svih strana, a uvjek se nađe neki drskiji koji se približi na samo metar-dva i kao da hoće reći: "Bježi odavde, ovo je moje područje!" Ipak treba pričekati veće primjerke (na sl. gof od 12 kg), koji se međutim ne mogu sresti svuda oko otoka, već na samo određenim područjima. Pažnju treba obratiti na krajnje točke otoka - sjeverozapadni i jugoistočni rt te dio zapadne obale, koja gleda na pučinu i to na prvoj trećini gledano sa sjevera. Na rtovima pažnju treba obratiti na jake struje. Ukoliko tu lovimo u plitkom, treba obavezno staviti više utega. U kanalu između Velikih i Malih Srakana, struja nosi poput rijeke i tu će vam trebati sva kondicija i snaga koju imate. S južne i jugoistočne strane bi mogli naletjeti i na lubina, a na drugoj pak, sjevernoistočnoj strani, sam imao susret s ogromnom palamidom, na oko 15 m dubine.

 

Za ljubitelje lova po rupama treba još spomenuti ugore, koji se mogu naći već i u samom plićaku, ali su to uglavnom nedorasli primjerci, dok veće treba tražiti u dubljoj vodi. Za ljubitelje pak salata i rižota, moram spomenuti hobotnice (najveća ulovljena je bila 6,5 kg, plus još nekoliko od 4,5 kg) i sipe (najveća 1,3 kg).

 

Kao što vidimo, na Velim Srakanama možemo sresti gotovo svaku riblju vrstu interesantnu podvodnom ribolovcu (i one manje interesantne). Ronilački izlet ovdje vas neće razočarati, dapače, brojnost ribe mogla bi vas i zateći, pa zato ne treba gađati odmah iz prve po manjim primjercima, već treba biti strpljiv. Sigurno ćete biti nagrađeni primjerkom kojim ćete se poslije moći pohvaliti i bez uobičajenog ribolovačkog pretjerivanja.

 

Alan Černava
18.11.2000