Submania
Submania

info@submania.hr

Treninzi: Boris 091 / 2557 963 Dozvole: Leila 091 / 5722 375

Dapiran ulovKraj drugog milenija je na Sardiniji bio obilježen burom, koja je drastično promjenila meteo-morske uvjete: obilne kiše su rashladile temperaturu mora koja je sada unutar 13°C, čime se približila prirodnim zimskim standardima, a u isto vrijeme, kretanje valova je podiglo veliku masu sedimenta s dna, muteći vodu.

 

Hladni vjetrovi su "zaledili" površinske slojeve mora, inicirajući vertikalno pomicanje voda. Na dnu Mediterana, temperatura vode ostaje konstantna, donekle varirajući ovisno o dubini, ali je uglavnom oko 13°C, dok na nekim površinskim dijelovima, kontakt s ledenim noćnim zrakom, spušta temperaturu najgornjih slojeva na tek nekoliko stupnjeva iznad nule. Slojevi blizu dna, topliji, a time i lakši, teže podizanju prema gore, vukući sa sobom sedimente bogate hranjivim sastojcima, koje jede plankton. Plankton je pak osnovna hrana za ribu u stadiju larve. Hranidbeni lanac, dakle, započinje vertikalnim kretanjem dubokih slojeva vode. Zbog tog razloga, vjetrovi dovode ribu duž obala: profesionalni ribari kažu da "riba mijenja vodu" i konačno su jednom u pravu !

 

S nestrpljenjem sam očekivao ovakav razvoj događaja, koji je kasnio zbog naročito tople jeseni, zbog dolaska lubina u kraj, kao posljedice klimatskih promjena u podmorju.

 

Jučer, uprkos južnom vjetru, na pučini se smirivao rad valova, a uz sjeveroistočnu obalu Sardinije bilo je tako mutno da se jedva jedvice vidjelo na nekoliko metara udaljenosti. Istovremeno, u pjeni je bilo teško plivati blizu hridina uz obalu, a snažne struje su činile nedostupnim sike na pučini: ukratko - nemogući uvjeti!

 

Nakon nekoliko pokušaja, odustao sam od lova na vanjskim sikama, da bi definitivno postavio ronilačke pohode u plitku vodu, služeći se tehnikom prikradanja: uranjanjem na zaklonjenim dijelovima podvodnih zidova, kretanjem pod vodom radi izviđanja "neagresivnom" brzinom, s povremnim intervalima kakve kratke čeke. Konačni ulov: četiri ribe!

 

Osnovni razlog neuspjeha treba tražiti u uvjetima ograničene vidljivosti: ribe u mutnoj vodi ne mogu imati pod kontrolom okolinu upotrebljavajući vid, pa povisuju nivo samozaštite putem akustično-bočnih senzora i na najmanji šum pobjegnu što je brže i dalje moguće. Male ribice bježe prve, povlačeći za sobom sve ostale ribe koje su u akustičnom kontaktu. Ovakvom, posebno nervoznom ponašanju prilikom slabe vidljivosti, na Sardiniji dodatno pridonosi i prisutnost mnogih predatora uzduž obala. Sjećam se da nije bilo tako uz ligursku obalu, gdje je mutna voda rezultirala izuzetno dobrim ulovima, ali u mojoj rodnoj regiji, predatora uz obalu nema već mnogo godina. Uprkos neuspjehu u ribolovu, ipak moram priznati da susreta s ribom nije manjkalo.

 

Sada, na djelomično zaklonjenoj strani istočne obale, želim provjeriti da li su se uvjeti vidljivosti popravili. Svaki put kad se spustim u vodu, čak i nakon mnogih godina ronjenja, za mene, kao da se otvore vrata Alisine zemlje čuda! Nemojte me pogrešno shvatiti, računam s tim da ulazim u realan svijet, ali iznenađenja u podvodnom ribolovu su uvijek tako mnogobrojna da imamo osjećaj ulaska u svijet fantazije.

 

Ovom prilikom, uslijed zimske bure, stotine mandarinki su bile otrgnute s grana i bačene u more, prljajući čitavo područje koje sam pretraživao. Neke su još plutale, pa sam ih stalno morao razmicati prilikom izranjanja da mi koja ne uleti u usta prilikom udaha. Sjećam se kako su prije nekoliko godina isto tako popadali orasi: kad sam se vratio na obalu, izgledao sam kao Michelin-ova maskota. Jeo sam orahe siljedećih nekoliko mjeseci!

 

Dapiran ulovPrvi dio uzobalja koji sam krenuo istražiti, izložen je vjetru: voda je još uvjek mutna, ali ne svugdje jednako i na nekoliko mjesta vidljivost je gotovo prihvatljiva. Obala je jako škrapasta. Unutar rukavaca, gdje je more gotovo mirno, probao sam prikradanje na površini: ubrzo sam zatvorio jednu oradu koja se hranila u samom plićaku, gotovo na površini vode i nekoliko šaraga dobrih dimenzija. Kako je obala još izložena vjetru, a da bih izbjegao da završim na oštrim vrhovima hridina, prisiljen sam promijeniti strategiju i prelazim na tehniku prikradanja u plitkoj vodi.

 

Mijenjajući ove dvije strategije, ovisno o uvjetima mora i obliku obale, te preskačući dijelove s premutnom vodom, došao sam do dugačkog dijela u zavjetrini, okrenutog prema otvorenom moru, koji se kupao u dugačkim valovima, ostacima nedavne bure.

 

Bio sam na površini, zaklonjen iza vrhova jedne stijene, još uvijek pumpajući dijafragmom zadnje udahe prije apnee, kada se na tri metra dubine, pojavio On ! Predator bez premca, onaj radi kojeg male ribe u panici bježe i na najmanji šum u mutnoj vodi. Magija njegovih boja je velika koliko i sama njegova pojava: metalno plava na leđima prelazi u crvenu, bljedeći prema trbuhu - čak i u mutnoj vodi.

 

Išli smo u različitim smjerovima, pa sam kao u kopnenom lovu ciljao s pretjecanjem, proračunavajući balističku putanju i točku susreta. Kao i obično, pogriješio sam ... pogodivši ga u čisto meso po sredini tijela. Kada je krenuo, zubatac me je iščupao iz kanala kojeg sam koristio prilikom prikradanja i vukao me nekoliko metara ... o slatkog li osjećaja biti vučen u omiljenom sportu: podvodnom skijanju, gdje se držiš za svoju pušku umjesto za uže vezano za gliser! Uputio se prema usjeku u jednoj stijeni, a ja sam čvršće stisnuo anatomski rukohvat puške. Iznenada je promjenio smjer, krećući na gore, a ja sam iz ekstaze uletio u paniku. Koliko sam samo izgubio zubataca zbog ovakve nagle reakcije koja obično završava sklapanjem pera na sulici i skidanjem ribe s nje. Zaletio sam se da zatvorim prostor prema površini u jednom instiktivnom manevru stečenim tijekom godina. On se ponovo spustio prema dnu, pripremajući se da se protrlja o stijene na mjestu gdje je metal prošao kroz meso. Još uvijek nisam uspio prikupiti niti metar uzice i sa zabrinutošću sam uočio poderotinu koja se otvorila na njegovom tijelu, na mjestu gdje prolazi sulica.

 

Sad mi je sjećanje izmješano i ne mogu točno rekonstruirati sve dijelove, jer su dotadašnji trenuci djelovali usporeno, a ovi slijedeći su se činili ubrzanim. U fazama grča, dok se riba koprcala, uspio sam joj se približiti ali je pokušaj hvatanja za korijen repa propao uslijed njene divlje reakcije. Potom sam ipak uspio uhvatiti sulicu i pritisnuti je uz stijenu, blokirajući na trenutak zubaca, koji se potom i sam stisnuo uz kamen, uz sam vrh sulice, nastojeći se skinuti s nje, ali sam u kratkim trenutcima pauze, jednim brzim manevrom laktom, uspio slobodnom rukom doći do dijela sulice gdje je pero. Uhvaćen je!

 

Dapiran zubatacDižem se na površinu, stiščući svoj plijen u mrtvačkom zagrljaju i već razmišljam koliko bi mogao težiti.Točno 9 kila! Naveo sam ga na uzicu za ribu oko pojasa konstatirajući da sam tako naglo izgubio pokretljivost u moru.Daleko sam od točke gdje sam ušao u vodu da bih se vratio pješice do usidrenog gumenjaka. Dok plivam, ohrabrujući dodir tijela ribe s mojom butinom ponovo mi daje onaj osjećaj "da se sve ipak isplatilo", koji, siguran sam i vi također dobro poznajete.

 

Samo nekoliko dana kasnije, objašnjavao sam jednom prijatelju, koji je uspio uloviti zubaca prikradanjem u nekoliko metara vode, kako je u ovom periodu sasvim normalno sresti velikog zubaca samotnjaka u plitkoj vodi i kako se mogu prisjetiti mnogobrojnih takvih susreta. Upravo nekoliko dana ranije, jedan od tih mrcina, pogođen od repa prema glavi, mi se skinuo sa sulice.

 

Prije nego što predočim argumente ovakvog ponašanja zubaca, želim naglasiti da su ribe hladnokrvne životinje. Što time želimo reći ?

 

One su životinje koje poprimaju temperaturu ambijenta u kojem žive, isto kao npr. gmazovi na kopnu. Jeste li ikad promatrali ponašanje gušterice prije napada na kakvog insekta? Ona se postavi na neku toplu stijenu izloženu suncu, kako bi njeni mišići dosegli optimalnu temperaturu za napadački skok.Čak i sportaši, prije fizičkog napora, zagrijavaju mišiće, bez obzira što spadaju u toplokrvna bića (toplinu stvara metabolizam). Za eksplozivan rad mišića, potrebna je dakle određena temperatura pri kojoj je kemijski učinak optimalan.

 

Zubaci se nalaze u idealnim temperaturnim uvjetima, potrebnim za brzi napad, samo u ljeto, iznad termičkog sloja hladne vode i tko ih vidi u lovu, kao što se to dogodilo meni, ostat će zatečen njihovom brzinom koju prati karakterističan zvuk proizveden kontaktom ljuski o vodeni fluid mora. Zimi je, pak, temperatura vode daleko ispod 24°C koliko je obično iznad ljetnog termoklina i tada se zubatac u lovu pretvara u parodiju od veličanstvenog predatora kakav je bio samo nekoliko mjeseci ranije.

 

Kako nas uči ponašanje kopnenih životinja, čak i opasne, velike mačke, mogu se pretvoriti u obične lešinare ako ih na to natjera potreba u njihovoj okolini. Upravo tako i zubatac, našavši se nespretnim u hladnoj vodi, pohodi plićake nakon plime, isključivo u potrazi za ranjenim ili kakvim drugim plijenom u teškoćama. Nekoliko puta sam imao prilike, na dnu, promatrati njihove nespretne pokušaje zimskog lova: manje ribe su redovno uspjevale pobjeći, zahvaljujući maloj sili otpora, proporcionalnoj kvadratu površine, koju su morale savladati u svom kretanju.

 

Ovo tumačenje objašnjava prisutnost pojedinačnih primjeraka zubataca uz obalu za razliku od uobičajenog ponašanja ljeti, kad zubaci uglavnom love u jatu iznad termičkog pojasa hladne vode. Zubatac je definitivno ratni stroj, ali samo u toploj vodi, kada njegov metabolizam može stvoriti uvjete koji odgovaraju jednadžbi:

 

MIŠIĆNA MASA=ENERGIJA PROIZVEDENA ZA POKRETANJE

 

U hladnoj vodi, zubatac se spušta na nivo običnog šakala, koji se ponekad čak priključuje jatima svojeg, inače, uobičajenog plijena, s kojima zajedno nastoji pronaći bolesnu, ranjenu ili kakvu drugu životinju koja ima poteškoće i čiji lov ne zahtjeva veliku potrošnju energije i iznad svega velike brzine lovljenja.

 

Prije 2 godine, ostvario sam rekord od tridesetak ulovljenih zubataca između 3,5 kg i 9,6 kg, sve prikradanjem u plitkoj vodi.

 

Ovaj je prvi u trećem mileniju, a nadam se da ću vam moći ispričati o ulovima još mnogih drugih tokom godine, prije nego što počnem snimati video o dinamičkoj čeki na zubace.

 

Prijevod Alan Černava
15.2.2001