Submania freediving meeting - Rogoznica 2005

Rogoznica je u razdoblju 26.-29. svibnja bila mjesto okupljanja velikog broja ljubitelja ronjenja na dah. U organizaciji ronilačkog kluba Submania iz Zagreba tih je dana u akvatoriju Rogoznice u dubinama uživalo četrdesetak freedivera iz Zagreba, Splita, Šibenika, Rogoznice, Zadra, Zagreba, te Osijeka i Đakova.

 Rogoznica je u razdoblju 26.-29. svibnja bila mjesto okupljanja velikog broja ljubitelja ronjenja na dah. U organizaciji ronilačkog kluba Submania iz Zagreba tih je dana u akvatoriju Rogoznice u dubinama uživalo četrdesetak freedivera iz Zagreba, Splita, Šibenika, Rogoznice, Zadra, Zagreba, te Osijeka i Đakova. Neki od njih su prvenstveno došli radi tečaja ronjenja na dah, neki radi treninga, a zajedničko svima je bilo uživanje u moru, ronjenju i druženju. Posebno nas je počastio svojim sudjelovanjem Herbert Nitsch - jedan od najboljih svjetskih ronioca na dah. Osim što je bio vrlo susretljiv i rado odgovarao na pitanja i početnika i iskusnijih ronilaca, u nedjelju 29.svibnja nam se pridružio u zaronima na olupinu koji su bili kruna višednevnog događanja.

 

Kao što je od dobrih sastojaka teško napraviti loše jelo, tako je od tečajeva ronjenja na dah teško dobiti manje od lijepog doživljaja. Kao i na svim dosadašnjim tečajevima na kojima sam sudjelovao kao polaznik ili kao instruktor, tako je bilo i ovaj put. Svi ključni sastojci bili su na broju: more, dobro društvo, spoznaje koje život znače te zaroni u plavetnilo u sigurnom društvu partnera i instruktora.

 
 

Četvrtak, 26.05.

 

 Pošteno bi bilo početi sa srijedom popodne i neostvarenim ranijim odlaskom s posla, užurbanim pakiranjem hrpetine opreme i kašnjenjem u polasku od svega dva sata. Ni ostali nisu bili bolje sreće pa nas je većina do Rogoznice došla u četvrtak u ranim jutarnjim satima. Međutim, smještaj u kući na samoj plaži, doček uz zapaljenu vatru u kaminu i zvuk valova na šljunčanoj plaži izbrisao je tragove nervoze od putovanja. Uslijedio je kratak i neefikasan dogovor oko jutarnjeg početka aktivnosti i odlazak na spavanje.

 

Ujutro smo ustanovili da je kuća već prilično puna što polaznika tečaja što ostalih klupskih kolega i gostiju koji su došli malo trenirati. Još smo malo telefonima navigavali (u Rogoznici to nije nimalo lagan posao) polaznike koji su stizali iz Splita, Šibenika i okolice, da bi se negdje oko 9:30 svi okupili. Prvo što je s radošću među polaznicima uočeno je da su među njima dvije djevojke - Lidija i Ana , a da još dvije - Maša i Karla upravo oblače ronilačka odijela i spremaju se malo trenirati. Pali su i komentari tipa " nema ništa lipše od žene u ronilačkom odijelu " s kojima se teško ne složiti. U svakom slučaju, atmosfera je bila obećavajuća. Osim vjesti o virozi Alana Černave , predsjednika kluba, koji je trebao stići popodne gumenjakom čak sa Krka i u idućim danima odigrati ključnu ulogu u razvažanju ronioca po željenim lokacijama. Dakle, uz još tu nevolju nakon što je ostao bez posade za daleki put, njegov dolazak je postao upitan. Imali smo i rezervnu varijantu uz Damirov manji gumenjak, a sastojala se u obećanoj podršci iz lokalnog ronilačkog centra Pongo za nedjelju kao ključni dan.

 

 Nakon malo popunjavanja obrazaca i teorijskih predavanja, na tečaju su uslijedile vježbe disanja koje se izvode ležeći na prostirkama na podu. Mnogi od polaznika se s njima prvi puta sreću pa to izaziva nama uvijek zanimljive dojmove i komentare. Nakon vježbi disanja slijedi oblačenje ronilačkih odijela, te vježbe statike - zadržavanja daha plutajući na površini uz nadzor partnera. Dosta maestrala i gusto raspoređeni ježinci u plićaku utjecali su na nešto slabije rezultate od očekivanih u prvom danu. Već u prvim preronima u daljinu svi polaznici su odradili potrebne ispitne rezultate za kategoriju **Freediver , pa smo se mogli po tom pitanju opustiti.

 
 

Najzanimljivije vježbe u vodi odvijaju se na konopu spuštenom okomito u dubinu. Baš kad smo postavili plutače i počeli sa zaronima, pojavio se u uvali obris poznatog nam Alanovog gumenjaka. Prvo što sam pomislio bilo je: "Na muci se poznaju junaci.". Nakon nešto više od šest sati vožnje uz povremeno ometanje burom, Alan je stigao sa Krka u pravi čas da nam doveze zadnju turu polaznika s obale. Za vježbe na konopu je ostalo malo vremena jer se bližio mrak a i glad je bivala sve jača. Tako je odrađeno nekoliko urona za postupno prilagođavanje na dubinu i utvrđivanje optimalne količine olova na remenu kod svakog polaznika kao priprema za zarone koji nas sutra očekuju.

 
 

Nakon ručka, koji je zbog entuzijazma domaćina (roštilj) kasnio u odnosu na dogovoreno vrijeme, preskočili smo planirani kratki teoretski dio i odmah krenuli sa video projekcijom. Projekcija je bila Markovom zaslugom, pripremljena pomoću računala i LCD projektora na bijelom zidu, tako da je ugođaj podsjećao na ljetno kino.

 

Petak, 27.05.

 

 Tečaj se odvija prema uobičajenom tijeku - na redu su zahtjevnije teme iz fizike, fiziologije i medicine. U toku jutra pristiže još klupskih kolega, već educiranih ronioca na dah, koji su došli roniti. Začudilo me da, iako su svi strastveni podvodni ribolovci, nisu toliko razmišljali o ribolovu koliko o ronjenju. Očito su se malo "navukli na konop". Povremeni treninzi po konopu su svakako dobri i za ribolovca jer je u ribolovu toliko zaokupljen ribom da ne opaža dovoljno precizno svoje ponašanje i reakcije za vrijeme ronjenja.

 
 
 

Na tečaju je i Domagoj Jakovac kao vrlo disciplinirani polaznik a ujedno kao asistent i budući trener. Domagoj spada, uz Željka Vedriša, Melitu Adany i Kristijana Curavića, među najbolje hrvatske ronioce na dah, a vlasnik je i hrvatskog rekorda od 65m u disciplini Free immersion (zaron povlačenjem rukama po konopu). U toku jutra je otišao u Split po veliku zvijezdu našeg okupljanja, Herberta Nitscha i tako na opće zadovoljstvo rješio neizvjesnost oko njegova dolaska. Herbert nam se pridružio kako bi malo isprobao sled (konstrukciju s utezima, kočnicom i Lift Bagom za disciplinu No Limits) kojeg je sam konstruirao.

 Poslije se pokazalo da je neke ključne dijelove ostavio na svom balkonu u Beču, pa smo mu pomogli u improvizaciji. U toj disciplini je Nitsch najavio rušenje svjetskog rekorda u srpnju, međutim to je otkazao upravo za vrijeme boravka u Rogoznici zbog nedovoljno treninga u toj disciplini i rezultatu daleko od potrebnog.

 
 

Kao i u svim ostalim prilikama, u probnim zaronima sa napravom dosta masivnom i teškom za rukovanje, iskazao se Alanov ASSO koji je izdržao maltretiranje željeznim i olovnim utezima, konopima i sajlama. Herbert nije bio u potpunosti zadovoljan svojom konstrukcijom, te je za iduće dane odustao od daljnjeg isprobavanja.

 
 

Rado se odazvao pozivu da se polaznicima malo predstavi i ispriča o svojoj karijeri. Učinio je to na izvrsnom engleskom i uz dosta samoironije pa je brzo stekao simpatije polaznika i nas ostalih. U popodnevnim satima su nam se pridružila još dva gosta iz Austrije, Dieter Baumann , AIDA-in trener i sudac najvišeg ranga te njegov prijatelj.

 
 

 
 

Drugi dan tečaja se na konopima obično postižu već lijepi uroni - tehnički sve bolji a i dubine se pomalo testiraju. Tako je bilo i ovdje. Isto tako, uvijek se nađe netko tko ne može uživati s ostalima zbog teškoća u izjednačavanju tlaka. Ovaj put je to nažalost bila Lidija koja je iskazivala veliku volju i želju i umijeće, ali dubina od 9 metara je bila nepremostiva prepreka. Lidiju ćemo svakao još vidjeti na nekom od idućih okupljanja a do tada će se valjda i njeno zdravlje popraviti. Slične probleme je imao i Bruno, jedan od dva juniora na ovom tečaju. Za Bruna je Boris sa zabrinutošću utvrdio da je godišta njegova automobila.

Dosta boravka u moru, ručak, a onda još malo teorije nužne za razumijevanje predstojećeg videa. Nakon obaveznog dijela projekcije s temom nesvjestica i gubitka motoričkog nadzora, na bijelom zidu su se počeli vrtjeti prizori s velikim ribama iz novog Dapiranovog DVD-a. Iako je početno oduševljenje bilo veliko, znam da zvuči nevjerojatno ali istinito je - ekipu je svladao umor i DVD nije odgledan do kraja!

 

Odlazak na spavanje i odmor za sutrašnji dan. Padaju i dogovori za prvi ozbiljan ribolov. Kuća se već napunila roniocima i atmosfera je pomalo kao na maturalcu - ništa od odmora.

 

Subota, 28.05.

 

 Teoretski dio tečaja se privodi kraju, ponavljaju se svi sigurnosni naputci i pojašnjavaju eventualne nejasnoće. Piše se i pismeni ispit. Nakon ispita opet vježbe disanja, mjerenja statike pa more. U međuvremenu su se rezultati u statici značajno popravili kod većine polaznika.

 

Pristiže još poznatih lica. Svi su dobro raspoloženi i lagano uzbuđeni - nekima je ovo prvo ovogodišnje ronjenje u moru.

 
 
 

Na moru je prava gužva. Alan i Damir razvoze ronioce, postavljeno je 5 plutača - četiri za tečaj i jedna za ekipu koja trenira. Polaznici postižu lijepe i duboke zarone. Što je najvažnije, pri tom se osjećaju sigurno. Nema forsiranja, nema zadihanosti kod izrona. Na plutači za trening pljušte osobni rekordi koji ponekad bivaju popraćeni glasnim veseljem. Od onoga što sam zapamtio: Damir L. 30m, Karla 32m, Ivo 39m...

 Nakon ručka uslijedio je službeni završetak tečaja uz dodjelu zasluženih diploma i majica koje se dodjeljuju za sudjelovanje na tečaju. Budući da je Herbert Nitsch rado primio majicu na dar i spremno se slikao u njoj među polaznicima, može se reći da takve majice imaju samo naši tečajci i Herbert Nitsch.

 

U međuvremenu se ionako već puni Veseli Hotel još napunio, pa sam uvidio da sam pametno odlučio malo posjetiti roditelje pokraj Splita i usput se naspavati i pripremiti za sutrašnji dan.

 
 

Nedjelja, 29.05.

 
 

Za nedjelju su isplanirani zaroni pokraj olupine za koju smo znali da je tu negdje oko otoka Velika Smokvica. Ideja je bila da se zaranja u što atraktivnijem ambijentu i da nas pri tome bude puno. Radi se o olupini trgovačkog broda iz II svjetskog rata koja se nalazi na dubinama između 19 i 24 metra što je čini idealnom za našu zamisao. 

 

 Jutro je počelo malo nervozno jer je mi je Damir javio da je tamo gdje bi po GPS-u trebala biti olupina dubina od 47 metara. U potragu se uključio i Alan sa Fishfinderom, međutim neuspješno. Stvar je spasilo telefonsko navođenje (hvala Borko) i zaranjanje s pregledom dna. Kad je olupina pronađena, a pronašao ju je Domagoj, postavljene su plutače pokraj nje i počeo prijevoz. U međuvremenu je na mjesto okupljanja tj. plažu pred kućom stiglo još ronioca koji su se najavili samo za nedjelju. Neki od polaznika su se odlučili nakon tečaja odmoriti pa nisu došli na nedjeljni zaron - poslije su to naravno zažalili.

 

Ukupno se u nedjelju na mjestu zarona pojavilo 33 ronioca, napravljene su brojne fotografije i videosnimke. Herbert, kao ni prethodnih dana, nije štedio savjete i upute. Kao jedna od ljepših uspomena ostat će mi snimka Herbertovog zarona u kojemu se sunča na olupini na dubini od 22 metra i za potrebe snimanja ispušta prstenaste zračne mjehure. Trajanje zarona je bilo oko 3 i pol minute a snimio sam ga, razumljivo, u dva navrata.

 
 

 Nakon povratka na obalu slušam komentare iz kojih postaje jasno da će ovaj događaj postati tradicionalan.

 

Kasni ručak uz opuštanje u restoranu Siesta na Rogozničkoj rivi svima nam je godio nakon naporna dana. Razmijenjene su ideje za buduće susrete i postignuti neki dogovori.

 

Odlazak s mora je uvijek malo neveseo pa to neću opisivati. Samo ću spomenuti da je desetak sudionika ostalo do rano ujutro i priča se da su se dobro zabavili.

 

Joško Meter, AIDA *Trainer

 

 

 

 
 

Herbert Nitsch

  • Pilot, živi u Beču, ronjenjem na dah se bavi od 1999. godine
  • Prvi čovjek na svijetu koji je zaronio na dubinu 100m vlastitom snagom, u disciplini Free immersion

Najbolji osobni rezultati (uključeni su i neslužbeni):

  • Constatnt Weight 105m
  • Free immersion 100m (WR)
  • Statika 8'27''
  • Dinamika 183m
  • Dinamika bez peraja 138m
  • Constant Weight bez peraja 66m

Popis svjetskih rekorda u kronološkom slijedu:

  • 131m Dynamic Without Fins, 27.01.2001 - Geneva
  • 170m Dynamic With Fins, 24.02.2001 - Berlin
  • 72m Constant Weight Lake, 16.06.2001 - Millstaetter See
  • 86m Constant Weight Sea, 11.10.2001 - Ibiza
  • 172m Dynamic With Fins, 10.11.2001 - Berlin
  • 134m Dynamic Without Fins, 24.11.2001 - Wiesbaden
  • 181m Dynamic With Fin,s 02.02.2002 - Maria Enzersdorf, Vienna
  • 92m Free immersion, 27.07.2002 Millstätter See
  • 183m Dynamic with fins, 16.11.2002 Berlin
  • 100m Free immersion, 05.09.2003 Millstätter See (WR)
  • 95m Constant Weight, 05.09.2003 Millstätter See
  • 50m Constant Weight, without fins 06.09.2003 Millstätter See
  • 62m Constant Weight, without fins 11.09.2004 Spetses, Greece
  • 66m Constant Weight, without fins 12.09.2004 Spetses, Greece

Joško Meter
25.8.2005