Stara Novalja 7.-9.10.2005.

Tečaj se održao na Pagu, u Staroj Novalji 07. , 08. i 09.listopada. Vrijeme nam baš i nije bilo naklonjeno. Kiša u kombinaciji s vjetrom kao da nam je pokušala pokvariti cijeli vikend, da sunce nije ipak zasjalo zadnji dan tečaja, bio bi to kišni i hladni vikend.

EkipaTečaj se održao na Pagu, u Staroj Novalji 07. , 08. i 09.listopada. Vrijeme nam baš i nije bilo naklonjeno. Kiša u kombinaciji s vjetrom kao da nam je pokušala pokvariti cijeli vikend, da sunce nije ipak zasjalo zadnji dan tečaja, bio bi to kišni i hladni vikend. Na tečaju nas je bilo svakakvih. Od onih koji nisu nikada na sebe navukli ronilačko odijelo, do onih koji se ronjenjem bave desetljećima.

Tečaj je počeo u petak ujutro u 10h. Nakon uvodnih riječi naših instruktora lagano smo, u ležernom tonu krenuli na teoriju. Ja sam jedva čekao da uđem u more, a isti sam pogled i želju prepoznao u očima i kod nekih drugih polaznika. Da ne pišem o tome što smo slušali prvi dan (koga zanima neka se upiše na tečaj :)) reći ću samo da su se Damir, Marko i Boris zaista potrudili da to ne bude suhoparna teorija. U ležernom tonu s umjerenom dozu zezancije, uspjeli su nas zadržati koncentrirane par sati po ne baš lijepom vremenu. Naime, na terasi koja je bila zaklonjena od kiše ipak je dopirao hladni povjetarac. Kada zbrojimo sve to i dodamo još da su neki polaznici došli s puta direktno na tečaj, dečki su odlično odradili svoj posao. Nakon teorije krenuo je trening disanja. Nevjerojatno je koliko se može naučiti iz "samo" pola sata vježbi disanja. Ja sam, na primjer, bio uvjeren da je ono što sam pročitao na internetu sasvim dovoljno i da ja to radim pravilno. Vjezbe disanjaNaravno bio sam u krivu. Instruktori su nas poredali kao sardine na pod i pokazivali nam pokrete koje smo mi trebali izvesti. Toliko sam se nadisao da sam tek tada shvatio zašto se treba lagano podići s poda nakon vježbi. Od pravilnog disanja sam se toliko opustio i "napunio" kisikom da sam imao osjećaj da sam pijan. Nakon vježbi disanja konačno ulazak u more. Prvo statika, a nakon toga dinamika. Prvi dan u moru koristio je instruktorima da nam objasne što žele od nas i kako ćemo mi to napraviti, koje greške radimo... uglavnom kako ''dišemo''. Podijelili su nas u tri skupine, na tri plutače, i to koristeći podatke iz prijava za tečaj. Nakon odrađivanja statike, krenuli smo s zaronima u dubinu. Prvo smo lagano odradili privikavanje organizma na dubinu, a nakon toga smo zaranjali sve dublje i dublje... u slučaju moje grupe do dna (21-22m). Prilikom svakog našeg zarona instruktor nas je pratio cijelim putem. Krenuo bi par sekundi nakon nas, dočekao nas na odrđenoj dubini prilikom izrona, izronio zajedno s nama i odmah nas upozorio na greške. Sigurnost na najvišem nivou! Nakon par sati ronjenja, negdje oko 17:30 izašli smo iz mora i požurili na ručak/večeru. Nakon obilnog obroka i kratkog druženja svi smo bili spremni za krevet.

 

DimanikaDrugi dan neću posebno opisivati, jer se sve odvijalo više-manje po istom scenariju. Krenuli smo malo ranije s predavanjima, odradili vježbe disanja, statika, a nakon toga u dubinu. Nakon napornog ronjenja, na kojem je moja grupa (pozdrav Ivanu i mome safety-ju Zoranu) opet išla do dna (26m), ručali smo i krenuli na gledanje filmova s natjecanja u ronjenju na dah. Mogu vam reći da su me neke scene sinkope i LMC-a pojedinih natjecatelja doslovno zabrinule. Nije baš ugodno gledati takve scene, a nisam bio jedini koji tako misli. Da se razumijemo, nismo gledali samo nesreće s natjecanja, bilo je tu u lijepih zarona s obaranjem svjetskih rekorda, ali nesreće su jako upečatljive. Nakon filmova još malo priče i spavanje.

Za treći dan se doslovno može primijeniti izreka: "Šećer na kraju". Nakon ispita, na kojem smo morali pokazati stečeno znanje, otišli smo na ronjenje na malo dublji dio otoka. Vrijeme savršeno: lagani vjetrić (iako nas je bura malo uplašila jer je prijetila s Velebita), more bistro (vidljivost nekih 20m) i duboko! Plutača na kojoj sam ja zaranjao bila je postavljena na 35m. Da pojasnim zašto vam to pričam. Prije tečaja sam bio najdublje do nekih 25m. Pogodite koliko sam zaronio uz pratnju Borisa (kojem dugujem moj najbolji zaron)... da, da na 35m! Ne hvalim se, samo hoću ukazati na to da na tečaju stvarno možete (uz pomoć instruktora) izvući iz sebe maksimum, i to u potpunoj sigurnosti. Iako sam bio neodlučan što se tiče isplativosti tečaja (oni koji me poznaju znaju da sam mislio kako se meni ne isplati upisivati tečaj :-), nakon svega što sam naučio (a stvarno sam puno naučio o sigurnosti) i napravio u ova tri dana sumnje više nema... tečaj se definitivno i bez sumnje po mojem mišljenju isplati! Da to potkrijepim s još par činjenica: PripremaMarko je uspio iz nekih polaznika izvući maksimum (navodno je poznat po tome, tako da mi je sada malo žao što nisam probao poboljšati statiku s njime). Par polaznika nikada nije imalo statiku preko 2 minute. Rezultat Markove stručnosti: jedan polaznik je došao do 3 minute (napominjem nikada nije bio preko 2min), a drugi do 2'20''! Damir je uspio zaroniti s nekim polaznicima na dubine o kojima oni nisu ni sanjali, a kako je meni Boris pomogao već sam napisao. Pored svih tih rezultata u moru, količina informacija o sigurnosti u ronjenju dobivena na tečaju je velika. Jedna od najboljih stvari bilo mi je to da su Damir, Marko i Boris sve pokušali objasniti na način da stečeno znanje primijenimo u podvodnom ribolovu. Nisu se držali samo ronjenja na dah u natjecateljskom smislu, tj. vezano samo za čisto ronjenje na dah. Uvijek je nakon nekakve upute kako se pravilno i sigurno roni slijedila rečenica tipa: ''Tako na primjer kada radite čeku...'' itd. Nisu nas učili kako se lovi riba, nego kako sigurno roniti.

Nakon ugodno provedena tri dana sasvim sam siguran da ću biti prisutan na slijedećem tečaju, da malo ponovim naučeno ali i zbog vrlo ugodnog druženja. Sve u svemu nezaboravan vikend, u više nego ugodnom društvu, koji je završio u nedjelju oko 15h kada smo se svi razbježali svojim kućama.    

Davorin Garilović
22.11.2005