Staronovaljska čvarka dva

Napokon, došao je i taj dan. Vozio sam se iz Paga do Stare Novalje sa nestrpljenjem gledajući paški krajolik izbrazdan vjetrom. Tisuću misli zujalo mi je glavom. Stigli smo napokon. Tamo su već došla tri preostala tečajca, Bobo, Krcko i Ratko, kao i instruktor Damir. Nakon kratkog uvoda o tijeku tečaja i rasporedu, počelo je...

Nije bila neka prognoza, a ni vrijeme. No volje i žara je bilo i to poprilično. Stigli smo svi već u petak navečer u različitim kombinacijama, iako je tečaj počinjao tek u nedjelju ujutro. Naravno, Davor i ja smo subotu već isplanirali i taktiku razradili. Išlo se u podvodni ribolov. I zaspali smo nestrpljivo je iščekujući.
Eto, došla je i subota. Vrijeme nas baš nije služilo, ali zato je ribe bilo. Čim sam ušao u more odmah uz kraj na dubini od metar i pol čekala je ona. Fina i slasna oradica preko kile. No samo u mojim snovima. Iako sam joj se prišuljao i nije me primjetila dok sam se namještao za precizan hitac, presudila je zakočena puška i misli negdje u nedjelji. Daljni tijek događaja znate i iz vlastitih sjećanja. To je bio barem dobar znak da tečaj bude prošao dobro. Nakon preko četiri sata nadasve neuspješnog lova, vratili smo se u toplinu kuće. On s mislima kako će sutra i prekosutra loviti, a ja nestrpljiv zbog tečaja. Nakon dobre klope i prepričavanja ribičkih priča tog dana o neuspjelom lovu lice od pedeset  kila (čita se lumbraka od 30 deka) otišli smo na spavanje.
Napokon, došao je i taj dan. Vozio sam se iz Paga do Stare Novalje sa nestrpljenjem gledajući paški krajolik izbrazdan vjetrom. Tisuću misli zujalo mi je glavom. Stigli smo napokon. Tamo su već došla tri preostala tečajca, Bobo, Krcko i Ratko, kao i instruktor Damir. Nakon kratkog uvoda o tijeku tečaja i rasporedu, počelo je...
Krenuli smo sa područjem ronjenja na dah i to natjecateljskih disciplina te ronilačke opreme. Iako mnogi misle da sve znaju to tome, tu se da još uvijek dosta naučiti, a prije svega puno toga ponoviti i utvrditi. U svakom slučaju smatram ovaj dio tečaja vrlo korisnim, ponajviše zbog diskusije koja se razvije tokom pregleda tematike zbog različitih ili sličnih iskustava.
Nakon toga sljedile su vježbe disanja. Moram priznati, to mi je bila velika crna rupa. Stalno sam se pitao što je to. Nakon Damirovih objašnjenja, počela se je ta crna rupa ipak smanjivati. Sljedile su vježbe disanja samo s trbuhom, zatim samo sa prsnim košem te nakon toga njihova kombinacija. Tu sam se najviše iznenadio. Prije sam imao suhu statiku jedva 2 minute, sad je bila gotovo 3 minute. Sad sam tek shvaćao što znači ispravno disati, a bome se i čudno osjećao od toliko kisika. Ista situacija je bila i kod Boba, Krcka i Ratka.

Zatim su sljedile vježbe u moru. Počeli smo sa mokrom statikom. Nakon malo zagrijavanja, mokra statika je bila pune 3 minute. Osjetno poboljšanje kojem se nisam niti nadao, a bome niti očekivao. Sljedeća vježba koja je bila na redu je dinamika, koju smo nakon Damirovih instrukcija, dobro odradili.  Nakon odrađene dinamike, sljedeća destinacija bila je sredina (dobro, skoro) staronovaljskog zaljeva. Dubina  je bila 16 metara. Nakon vježbanja pravilnog urona, krenuli smo u osvajanje dubina. Prvo po konopu, zatim uz korištenje peraja. Uz dodatne instrukcije našeg instruktora, otisnuli smo se u osvajanja. Prvo 5 metara, zatim nekoliko puta do 8 metara. Poslje toga sljedilo je malo špotanja od stane instruktora da nam skrene pažnju na stvari koje smo radili krivo. Sljedeći cilj je bio bijela okrugla ploča na dubini od 15 metara. Tu je sve prošlo u redu. Više-manje smo svi uspješno to odradili, iako smo se dobrano već smrzli. Ipak, već smo bili gotovo 4 sata u moru.
I došlo je vrijeme za ručak/večeru. Tu nas vjerojatno ni vlastite djevojke/žene/majke ne bi prepoznale. Toliko smo se natrpali da je čak bilo u upitno daljnje koncentrirano praćenje predavanja nakon klope. No smogli smo snage, ipak smo mi podvodni ribolovci!
Video projekcije i predavanja nakon toga protekli su u malo ozbiljnijem  ozračju. Teme su bile anatomija i fiziologija disanja te BO i LMC poznatiji kao nesvijest i gubitak motoričke kontrole iliti samba. Anatomiju i fiziologiju disanja smo svi razumjeli i tu nije bilo puno diskusije, ali BO i LMC je bilo nešto čega nismo bili dovoljno svjesni iako smo svi čitali i znali nešto o tome. Ovo osobno smatram jednim od najkorisnijih dijelova tečaja jer mislim da puno ronioca na dah nije svjesno ili dovoljno educirano o tome. I tako smo došli na kraj dana prvoga...
Da ne duljim previše, cuga u Novalji s ekipom, klopa i spavanje. I  iščekivanje sljedećeg dana.

Nakon dolaska i jutarnje kavice u obliku mineralne, krenuli smo na predavanja. Pošto smo bili efikasni prvi dan, brzo smo završili s ostatkom predavanja. Te je došao na red ispit. Vrijeme 45 minuta i 25 pitanja. U svakom slučaju sve što se nalazilo u materijalima koje smo dobili na tečaju, bilo je i u testu. Svi smo prošli, a bome smo i prošli svaki krivi odgovor tako da ne bude nikakvih nedoumica poslje. Pohvalna taktika na tečaju.
 Zatim su sljedile već standardne vježbe disanja te vježbe u moru. Ovaj put smo išli direktno na dubinske vježbe. Struja je bila jaka, a i ekipa malo obogaljena sinusnom i eustahijevom problematikom. No nakon početnih zarona da pripremimo tijelo za duboke urone, većina ekipe se osposobila. Sljedili su zaroni na 16 metara po konopu, a nakon njih i sa snagom vlastitih peraja uz zadržavanje od 15-tak sekundi na toj dubini. Uz malo instruktorovih opaski i pojašnjenja, svi smo taj dio solidno svladali. Pošto smo odradili tečaj kako treba, sljedili su zaroni na dubinu utega koji se nalazio na 20 metara. Nije bilo nekih većih problema i taj dio je bio odrađen na naše zadovoljstvo.
Sad je sljedio po meni jedan vrlo interesantan dio. Spašavanje ronioca u slučaju nezgode tipa BO ili LMC. Mislim da je ovaj dio definitivno potvrdio ozbiljnost tečaja. Iako su ove vježbe prošle u šaljivom tonu, mislim da u glavi svakoga od nas je dalo jedan pečat ronjenju na dah kao ozbiljnom ekstremnom sportu gdje čovjek treba poznavati vlastite granice i imati samokontrolu. I tu je završio tečaj, a nakon toga su na obali naši samograditelji malo testirali nove puškice. Vrlo dojmljivo u svakom slučaju.
Nakon toga sljedila je obilata večera te evaluacija i uručivanje diplome i iskaznice. Postali smo Freediveri sa dva čvarka ili **F. I evo na kraju, to je bila kratka retrospektiva tečaja.

 

Moj dojam tečaja je izuzetno pozitivan. Koristilo nam je svima u edukativnom smislu te u smislu pomicanja vlastitih granica u ronjenju na dah (ili podvodnom ribolovu).  Osobno, preporučio bih ga svakome tko se ozbiljnije misli baviti ronjenjem na dah ili podvodnim ribolovom iako se neće svi složiti samnom. No to je druga priča...

Aleksandar Ljutić
15.5.2006