F** u Brodarici - 11-13. 07. 2008.

 Kao sto i sam naslov govori, u režiji ronilačkog kluba "Submania", protekli vikend održao se F** tečaj ronjenja na dah, kojem sam spletom okolnosti i ja prisustovao. Glavni glumci ovoga puta, bili su svima nam znani Ivica Pamuković & Ante Simonelli, dok smo ostale uloge uzeli, Vedran, Matko, Mario, Ivan, Helio, Ognjen i ja....

 

Neki od nas bili su statisti, neki dinamičari, no bilo kako bilo svi smo učinili naše instruktore ponosnima i ispunili normu koja nam daje certifikat AIDA F** freedivera, ili po naški, ronioca na dah, apneaša.

U četvrtak sam dobio poziv od Ive kako naš Ante ipak dolazi na tečaj, te kako sada ima mjesta, pa da tečaju mogu i ja prisustvovati. Pao je brzinski dogovor sa Lijom (Ognjenom) i u petak smo se uputili prema Brodarici, malom pitoresknom mjestu nedaleko od grada Šibenika. Iskreno, iznenadila me toplina i srdačnost s kojom nas je Matko primio u svoju kuću, te mu ovim putem želim još jednom zahvaliti na gostoprimstvu. Koliko njemu, toliko i njegovoj baki koja je također bila izuzetno ljubazna prema nama.

Odmah po dolasku, bacili smo se na posao. Očekivano ili ne, nekolicina nas je kasnila, no međutim, krenuli smo od jednostavnih teoretskih stvari, tako da nije bilo problema sa sustizanjem. Malo o AIDI, povijesti, natjecanjima, disciplinama, rekordima, opremi.... 

Iako sam večinu stvari o kojima se govorilo donekle već znao, zanimljivo je bilo podsjetit se o impresivnosti nekih podviga koje su freediveri na svjetskoj sceni napravili.  Nakon toga usljedile su su malo zanimljivije i praktičnije stvari. Legli smo na terasu i započeli sa vježbama disanja. Učili smo tehnike opuštanja, kontroliranja disanja, odjeljivanja trbušnog i prsnog disanja, pravilne pripreme za apneu... Nakon toga usljedila je savšena večera u režiji domačina. Poslje večere, dogovorili smo sutrašnju satnicu, te se uputili na počinak. Ja sam spavao kod klupskog kolege i velikog prijatelja Helija u Šibeniku, te bi se i njemu želio zahvaliti na  iskazanom gostoprimstvu.
Slijedećeg jutra usljedilo je još malo suhog treninga, opuštanja, vježbanja suhe statike, te priprema opreme za more. Naravno, svi smo isčekivali odlazak na more.  Prošetali smo se nekoliko metara do mora i obukli odijela. Sunce se baš nije prijateljski ponašalo prema nama u odijelima, čak ni more nije bilo dovoljno hladno da bi pomoglo u vezi s tim. Prva na redu bila je statika. Jednostavno, nije bio moj dan, nije me išlo i nisam mogao nikako probiti tri i pol minute, no bitno je da smo svi uspjeli napraviti normu od dvije minute, te time ispunili jedan od uvjeta za dobijanje dvije zvjezdice po AIDA progamu. 

 

Nakon statike usljedila je dinamika. Uvjeti nisu bili bas optimalni, more je bilo poprilično uznemireno i mutno, što je uzrokovalo nekoliko smješnih situacija. Neki od nas čak su promašili okretište i napravili nekoliko metara više od potrebnih 40, no još jednom, svi smo bili uspješni te ispunili još jedan uvjet za približiti se željenim zvjezdicama.

Nakon toga, ukrcali smo se u kajić, te se otisnuli na sinje more u potragu za dubinama. Nakon nekog vremena uspjeli smo pronaći ciljanih 20+ metara.  Postavili smo dva konopa jedan na 17m, drugi na 23. Već prvog dana, tijekom upoznavanja sa konopom, tehnikama zaranjanja, tehnikama kompezacije u praksi,  svi tečajci postigli su ciljanu dubinu te ispunili treći od ukupno četiri uvjeta za toliko željene zvjezdice.  Prvog dana na konopu demonstrirana nam je zanimljiva tehnika spašavanja potencijalnog utopljenika.  Nakon tog uputili smo se prema kući, skoknuli na brzi obrok u jedan restoran te nastavili s teoretskim dijelom tečaja. Dok smo mi pozorno slušali Ivicina predavanja, Helije je pripremao morske delicije i tek povremeno bi navratio da ulovi pokoji detalj i scenu iz iz kratkih  filmova o freedivingu, prvenstveno sambi i blackout-u. Usljedila je večera i počinak.

Slijedećeg jutra, okupili smo se još jednom u Brodarici, kod Matka, te krenuli u ispunjavanje posljednjeg, četvrtog uvjeta - pismenog ispita. Očekivano, svi sudionici tečaja imali su prosjek izand 90%, što nam ukazuje na to kako su nam instruktori, na stručan i nadasve zanimljiv način, uspjeli približiti potrebno znanje. Nakon tog, uputili smo se ponovno na more.  Jugo nije baš pokazilvao nekakav interes za smirivanjem, te je odlučeno da ćemo roniti u Šibenskom kanalu. Svakako zanimljivo iskustvo, usporedio bih ga sa ronjenjem u bijeloj kavi, što znači da je vidljivost bila nešto manja od 2 metra. Jedan konop smo postavili na 20m, a drugi na 34m.  Svi polaznici tečaja, bez prevelikog problema ponovili su zahtjevane dubine, dok su neki napravili i svoje maksimalne zarone. Sve se odvijalo pod budnim okom naših instruktora, koji su nam svo vrijeme pružali sigurnosti, a samim time i mirnoću prilikom zarona.  Ronjenjem po konopu otkrio sam koliko mi se sviđa tehnika Free imersion, ona kod koje se zaranja i izranja povlačenjem po konopu. Svakom bi preporučio, u kontroliranim uvjetima naravno, da skine peraje s nogu i upusti se polagano u dubinu samo povlačenjem rukama po konopu. Nakon tog, još smo nekoliko puta vježbali izvlačenje potencijalnog utopljenika, te izranjanje u slučaju da nas na dubini ulovi grč u nozi ili da nam se nešto dogodi s perajom.

 Umorni ali zadovoljni uputili smo se na Krapanj u jednu konobu na večeru. Tamo smo pojeli dosta zanimljiv krapanjski specijalitet, makarone s hobotnicom, koje bi pohvalio ovom prilikom. Naravno usljedila je i klapska pisma, promješana sa kojom anegdotom iz ribolova. Nažalost neki od nas morali putovati iste večeri kućama, pa smo se morali uputiti prema kajiću i pravac Brodarica. U Brodarici dodijeljene su diplome tečajcima, ispucali smo nekoliko zajedničkih fotografija, izmjenili kontakte te se uputili kućama. 

Tečaj je za mene bio jedno izuzetno dobro iskustvo. Ne toliko zbog postignutih vremena i dubina, koliko zbog stvari koje se prvenstvene vežu za sigurnost u ronjenju.  Naučio sam i nove tehnike disanja, opuštanja,  pravilnog zaranjanja, te, po meni najvažnije, načine kako pomoći drugom roniocu ili pak sebi prilikom jedne od potencijalno opasnih situacija. Siguran sam da će od sada, svako moje sljedeće ronjenje biti sigurnije i uspješnije. Kada eliminiramo sve navedeno, sutra bi ponovno krenuo na isti tečaj sam za uživati u vikendu ispunjenom morem, dalmatinskim mentalitetom i nadasve zanimljivim ljudima. Još jednom hvala Ognjenu koji se ponio izuzetno nesebično i bez obzira na umor, nije me prepustio na milost i nemilost javnog gradskog prijevoza, nego me odveo do kuće, bez obzira na to što mu nipošto nije bilo usput.

Hvala svima i vidimo se na F***....

 

 

 

 Ekipa, ostale slike možete skinuti OVDJE