Pretraživači pijeska

Nebitno o tipu obale, na dnu se gotovo uvijek može izdvojiti barem jedna mala udolina pijeska koja je potrebna ribama da je prekopaju u potrazi za hranom.

Pijesak je nastajao djelovanjem prirodnih sila, vjetra, mora, životinja, milijunima godina. Čine ga dijelovi kamena razasuti u najsitnijim dijelovima od 1/16 do 2 mm promjera. 70 % obale svjetskih mora čine pješčane obale, no hrvatsku obalu čini vapnenac, a pijesak je jedino zastupljen na dnu dubljih uvala i u blizini izvora rijeka. No dno je sasvim druga priča, nebitno o tipu obale, na dnu se gotovo uvijek može izdvojiti barem jedna mala udolina pijeska koja je potrebna ribama da je prekopaju u potrazi za hranom.

 Porodica trlja (mullidae) najpoznatija je porodica riba koje "obrađuju" dno. Trlje su ribe manjih dimenzija, ali je izrazito cijenjena oborita riba jedinstvenog ukusa, mnogima  i najukusnija. Zbog njenog ukusa, najopjevanija je riba još od davnih antičkih vremena. U to davno doba trlja je bila cijenjena i zbog vjerovanja u njenu ljekovitost. Trlje su se plaćale skupo! Imaju izrazito mekano meso (mullus na latinskom znači mekan), velike ljuske koje se lako skidaju, a obožavaju ih i morski predatori. Na podbratku imaju dva duguljačka pipka kojima kopaju po pijesku tražeći hranu. Na pipcima se nalaze kemijsko senzorni organi okusa, raspoređeni u porama po cijelom pipku. Trlje pomoću pipaka kopajući pronalaze crviće, račiće i manje ribe zakopane dublje u pijesku i zato se ponekad može vidjeti trlju koja duže vrijeme kopa na istom mjestu dok ne dođe do duboko zakopane hrane. Sedam vrsta trlja obitava u Mediteranu, ali samo se dvije vrste trlje love u Jadra nu. Neke mediteranske vrste poput zapadnoafričke trlje (Pseudupeneus  prayensis) često se prodaju na ribarnicama u Hrvatskoj pod krinkom naših vrsta. Od pravih naših vrsta u koćarskom ulovu trlja blatarica (mullus barbatus barbatus) ima veću zastupljenost zbog njena staništa koje je pogodno za koćarske kalade. To su muljevita i muljevito pjeskovita dna daleko od obale i dubine do 300 metara. Moguće ju je susresti i u plićaku gdje je također brojna ukoliko joj pogoduje muljevito pjeskoviti tip dna, te u proljeće kada se približava obali radi parenja. Zbog muljastog mirisa i okusa slabije je cijenjena od trlje kamenjarke, te naraste dosta manje, samo do 0.5 kg. Dvije vrste trlja razlikuju se po boji i po obliku glave, gdje je trlji blatarici glava okomitija u odnosu na tijelo, dok je kamenjarki nešto izduženija. Trlja kamenjarka (Mullus surmuletus), u narodu još zvana i trlja od kamena, može narasti do 1.5 kg i 10 godina star osti, ali takve lovine su izrazito rijetke zbog većeg izlova različitim vrstama mreža te prirodne smrtnosti. Ipak, poznat je ulov trlje kamenjarke od 2.05 kg na Rabu sredinom 90-ih godina. Po danu je aktivna i može ju se susresti na kamenito pjeskovitim obalama od 0 - 60  metara dubine, iako zalaze i dublje. Zimi se drže dubine zbog hladnoće dok ljeti borave i u samom plićaku. Obično se drže u jatima od više jedinki  što je slučaj i kod trlja blatarica.  U dvije godine narastu od 0.2 do 0.4 kg kada se počinju i pariti. Ženke su većeg rasta od mužjaka. Parenje se odvija u  proljeće, te se ikra brzo izleže i živi nektonski na pučini.

 Ovčica, arkaj (Lithognathus mormyrus) spada u podred podobitelji pagellus (arbun) obitelji sparidae. Sve ribe ovoga podreda  žive na afričkom kontinentu, dok je ovčica raširenija i živi u Mediteranu. Živi po cijelom Jadranu, nešto brojnije u kanalima i uvalama gdje je velika količina pijeska. Poput trlje, pretražuje pijesak u potrazi za raznim crvićima, račićima, beskralješnjacima, mekušcima... Ustima filtriraju pijesak tako da ga izbacuju kroz škržne poklopce i gutaju samo hranjive sastojke. Naraste i preko 2 kg težine, a veći primjerci potamne i poprime crnkastu boju. Voli živjeti i na mjestima gdje je veliki pritok slatke vode, na ušćima naših velikih rijeka. Ovčice su dvospolci, prvo žive kao mužjaci, zrelost dosežu sa 17 cm, a od 25 cm se pretvaraju u ženke. Skupljaju se u jata za vrijeme mriješćenja i migriranja, pogotovo mužjaci, dok se veće ženke odvajaju i žive samostalno i na većim dubinama. Ovčice su ribe koje je jednostavno susresti roneći jer su često u samom plićaku, no mogu zaći i do 100 metara dubine. Za vrijeme vađenja pijeska iz mora brodovima, ovčice se skupljaju u velikom broju te iskorištavaju dizanje prašine pijeska i njegovih sitnih stanovnika za besplatan i ukusni objed. Njihovu zaluđenost hranjenjem iskorištavaju ljudi loveći ih udicom baš sa tih brodova. Vrlo je ukusna i jedna je od najobožavanijih riba, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci kada joj je vrijeme mrijesta. Vrlo je ugrožena lovom ludrama i bucanjem, no u nekim je muljevitim lukama dosta brojna zbog slabog lova.

Ako netko iskorištava pjeskovito dno, to su onda ribe iz porodice triglidae (štitoglavke poznate pod imenom kokoti). Njihova zasebnost su velike koščate tvrde glave koje izgledaju kao kacige, grudne peraje pretvorene u 2-3 rovačke antene, te velika prsna perja sa kojom izgleda kao da će poletjeti.  U Jadranu živi 7 vrsta kokota iz porodice triglidae te po jedna iz porodica dactilopteridae i peristedidae. Svi oni proizvode zvukove hroptanjem, koje je uvijek moguće čuti ako se kokot nalazi na suhome.
 Vrsta koja nam je najdraža je (Trigloporus lastoviza ili adriatica) zbog samog naziva. Kod nas se zove kokot glavaš. Čitav trup mu je obavijen usječenim brazdicama, a boja mu je pjegasto crvena i smeđkasta, dok je sa donje strane bjelkast. Ono što je najljepše kod svih kokota je prsna peraja, glavašu je ona velika tamnija sa plavim pjegama. Živi najpliće od svih vrsta kokota te ga se može susresti i uz samu obalu pa do 100 metara dubine. Naraste do 0.75 kg te se često hvata na mreže stajačice, potegače i koće, stoga se na ribarnicama može susresti svakodnevno. Razlikuje se od drugih kokota i po tome što voli i nešto tvrđe dno, poglavito ljušturasto pjeskovito.
 (Trigla lucerna)  zvani balavac ili lastavica prasica najveći je kokot koji živi u Jadranu. Naraste do 6 kg težine te oduzima dah svima što ga vide kada se izvlači udicom ili parangalom iz velikog plavetnila. Na tijelu ima čitav spektar boja od kojih prednjače crvenkasta i bijela sa donje strane, a na trupu ima nijansi zelenkaste, ružičaste, narančaste i sive, a ono što impresionira je velika prsna peraja zeleno ljubičaste boje sa modrim rubom. Živi na dubinama od 20 do 300 metara. Hrani se sa svime što nađe u pijesku, rakovima, ribama, mekušcima. Pretražuje dno kao i kokoti srodnici pomoću šipčica prsne peraje, a veći se dio dana i kreće pomoću njih kao da hoda po dnu. Često se uzgaja i u akvarijima koje prihvati iako je dubinska riba.
 (Eutrigla gurnardus) ili sivi kokot još je jedna od vrsta kokota koja obitava u europskim morima. U Jadranu je također čest, no nije zapažen kao prethodne dvije vrste iako kao lovina naraste do velikih dimenzija od 3 kg. Ulovi se obično koćama te mrežama, ponešto i udicom. Može ga se susresti u nešto dubljim zaronima, preko 30 metara, a zalazi i do 300 metara dubine. Nerijetko se mlađi primjerci pojavljuju i na pješčanim plažama. Bočna crta mu je izbrazdana grebenastim ljuskama te mu je također i tijelo ljuskavo. Nešto je tamniji od ostalih vrsta kokota sa tamnijim nijansama crvene i smeđe, a boja mu varira ovisno o tipu dna, te postoji cijeli spektar boja na njegovom tijelu. Jedan je od ukusnijih kokota što se gastronomije tiče.

 Najbrojniji kokot u Jadranu ujedno je i najmanji rastom. (Lepidotrigla cavillone) ili kokotić naraste svega 20 cm u dužinu. Živi dosta duboko, preko 60 metara i sve do 200, te je stoga nedosežan mnogim roniocima za promatranje. Ulovi se uglavnom koćama te ih kao otpad mrtve vraćaju nazad u more. Veći primjerci se ponekad zadrže i prodaju na ribarnicama ljudima koji vole pomiješati više vrsta riba na brodet. Sve nabrojane vrste kokota mrijeste se u ljetnim mjesecima kada su i najpliće. Polažu veliku količinu jajašaca na morsko dno koja se izliježu nakon 5 dana kao sitne larve koje žive na morskom dnu. Ostale vrste kokota nisu toliko česte, a to su: (Aspitrigla cuculus) mala vrsta kokota koja živi na otvorenom moru; (Aspitrigla obscura) vrsta koja je sasvim rijetka u Jadranu, a živi u morima Atlanskog oceana. Razlikuje se od ostalih po dugoj šipćici na leđnoj peraji. Potom (Trigla lyra) koji i nije toliko rijedak u Jadranu, no živi u dubokom moru južnog Jadrana, a može narasti i do 3 kg. Ima dvije izraženije bodlje poviše usta i žarko je crvene boje; (Peristedon cataphractum) ili "turčin" pripada obitelji peristediidae, te se po obliku tijela ne razlikuje previše od obitelji triglidae. Gornja čeljust mu strši u dva dugačka koščata kraka, dok mu je tijelo oklopljeno sa koščatim zubatim štitovima. Živi duboko i ne naraste više od 0.25 kg.

 Za kraj jedna od najljepših riba u Jadranu. Nije toliko rijedak te se uoči roneći i bez boca. Tijekom ljetnih mjeseci zna doći do same obale, dok u ostalim dijelovima godine živi do 80 metara dubine. Radi se o (Dactilopterus volitans) kokotu letaču ili lastavici koji pripada obitelji dactylopteridae.
Glava mu je velika, oklopljena sa svake strane i produžena u veliku bodlju. Tijelo mu je prekriveno oštrijim ljuskama. Prsne peraje su mu najimpresivnije, dužine su do kraja tijela, a kada se rašire izgledaju kao dvije velike lepeze prekrasnih boja. Širenjem prsnih peraja štiti se od predatora koji ostaju zbunjeni veličinom, a dvije modrikaste mrlje podsjećaju na veliko oko. Pri dolasku ronioca u njegovu blizinu također širi svoje peraje te ispušta roktajuće zvukove. Kao i ostali kokoti iz obitelji triglidae, istražuje dno pomoću slobodnih prsnih peraja, no kod ove vrste one su spojene kožicom. Može narasti do 1.5 kg, a nazočan je najviše u toplijim morima Atlantika.
Kokoti su prekrasne vrste koje se ne viđa svaki dan roneći i loveći ribu športskim alatima, te svaki susret s njima donosi radost mnogim ljubiteljima svijeta ispod 0 metara nadmorske visine. Svojim "krilima" prekrasnih boja, ljupkom glavicom i hroptavim "jaukanjem" navode one osjećajnije lovce da ih vrate nazad u obitavalište ili ostave da hodaju svojim prsnim perajama po pješčanim prostranstvima.

Pero Ugarković
20.3.2006