F** u Staroj Novalji 14. i 15. 06. 2008.

 Petak je, 13. 06. 2008. Sjedam sa ocem u auto i krećemo prema Posedarju, gdje ćemo se naći sa Joškom Meterom. Iz Posedarja krećemo prema Staroj Novalji. Sutradan je prvi dan tečaja F**, kojeg sam s nestrpljenjem očekivao više od 2 tjedna, no ako ćemo gledati koliko dugo želim ići na tečaj, te da sam već jedan morao propustiti zbog problema sa ušima, to iščekivanje traje kudikamo duže.

Od srca zahvaljujem Nakiju (ur. Nikši Kalebu), koji je osvojio tečaj šaljući brojne video filmove podvodnog ribolova, te ga je na kraju odlučio pokloniti. Na koncu, tečaj je dopao upravo mene!

Našavši se sa Joškom produžujemo prema Staroj Novalji, i stižemo u večernjim satima. Mi smo prvi stigli, dok ostatak ekipe dolazi idući dan ranije ujutro. Ljubazna gospođa Marija nas upućuje u sve što trebamo znati, i odlazimo na počinak.

I napokon je osvanula i ta subota, prvi dan tečaja! Nažalost, vrijeme nije tako vedro kao moje raspoloženje. Uskoro stiže i ostatak ekipe: Filip sa Lošinja, te Antonio i Boris iz Zagreba.

Tečaj napokon počinje, no skupa sa uvodnim predavanjem počinje i ogroman pljusak, koji nas ovako željne znanja i ronjenja nije mogao omesti.

Nakon teorijskog dijela prelazimo na vježbe disanja. Ležimo na prostirkama, a Joško nas obilazi, daje upute i ispravlja greške koje radimo. Nakon otprilike 40-ak minuta i to je gotovo, i napokon idemo u more!

Kiša je u međuvremenu napokon stala. Prva na redu je statika, i dijelimo se u dva para: Antonio i Boris, i Filip i ja. Naizmjenice radimo statiku i štopamo jedan drugom vrijeme.

 Nakon 4-5 odrađenih statika po osobi, prelazimo na dinamiku. Ronimo u daljinu po konopu kojeg je Joško u međuvremenu postavio. Taj dio svi odrađujemo isprve bez problema, i krećemo na ono najzanimljivije, ronjenje u dubinu!

Pronašavši adekvatnu dubinu, Joško postavlja disk na nekih 14-15 metara dubine.

Prvi zaroni se rade povlačeći se rukama po konopu. Moram reći da je meni dosada najdublji zaron bio na nekih 10-ak metara, i to prije 5-6 godina. Prvi zaron ovdje mi je bio na nekih 8 metara, a onaj idući već na 12. Pritom sam se osjećao sasvim normalno, i bez ikakvog pritiska ili nelagode. Nakon povlačenja po konopu, slijede zaroni sa perajama koji također prolaze glatko i sigurno.

Premještamo se u malo dublje vode, i Joško ovaj put spušta disk na 19 metara dubine.

Procedura je opet ista; prvo se ide povlačenjem po konopu, a zatim opet sa perajama. Vidljivost je loša, i disk se sa površine nazire samo ako se nalaziš skoro točno iznad njega.

Moram priznati da me tu malo uhvatila nelagoda, jer sam malo sumnjao u sebe.

Međutim, nakon prvog zarona vidim da neće biti većih problema, a i da je ovo jedno od najsigurnijih ronjenja koje sam ikad radio. Ipak, ne želim forsirati za mene još uvijek velike dubine. Ostatak ekipe djeluje vrlo sigurno i sposobno odraditi i mnogo dublje zarone.

Ubrzo je gotov i ovaj dio, te lagano plivamo u pliće predjele. Tu se zaustavljamo kako bismo naučili pravilan prilaz, iznošenje na površinu, i općenito pomoć unesrećenom roniocu.

Nakon malo smijeha, bez problema savladavamo pravilnu tehniku prilaza i proceduru koja treba uslijediti na površini.

Već smo dosta umorni, no pronalazimo snage za pomaknuti kolpomorto našeg gazde.

Nakon toga, napokon slijedi ručak!

Gospođa Marija se iskazala kao izvrsna kuharica, i uživamo u prvoklasnom jelu.

Slijedi još malo teorije, te smo gotovi za taj dan. Umorni smo, no prerano je za ići spavati te odlazimo na piće u najbliži kafić koji smo pronašli. Međutim, nismo se dugo zadržali jer sutra se opet treba rano dignuti i krenuti u nove pobjede.

Ovaj put krećemo malo ranije nego dan prije, ali raspored je isti. Predavanje, zatim istezanje i vježbe tehnike disanja na suhom, pa opet statika. Dinamiku ovaj put preskačemo, i nakon statike opet krećemo u dubinu.

Ovaj put Joško odmah  spušta disk na 19 metara dubine. Zaroni idu još lakše nego dan prije, no ja osjećam umor od prethodnih dana, te si uzimam malo duže vremena za pripremu.

 Naučivši još mnogo o zaronima i izronima, krećemo prema obali, gdje nas nakon ručka čeka još samo ispit!

Nakon što sam prijašnjih dana na fakultetu napisao nekoliko ispita, iznenadio sam se tremom koja me uhvatila! Međutim, pogled na prvu stranicu ispita mnogo me umirio.

Svi prolazimo bez problema, a Joško nam strpljivo objašnjava gdje smo pogriješili u ispitu.

I to je to. Kraj. Došao je brže nego što sam želio i nadao se. Što još reći?

Kao prvo, moram pohvaliti gospođu Mariju koja je vrlo ugodan domaćin i njenu izvrsnu kuhinju. Velika hvala i Jošku koji se stvarno trudio da nam prenese što je moguće više znanja, da neopterećeni uživamo u ronjenju, i što je imao strpljenja s nama. Veliki pozdrav i Filipu, Antoniu i Borisu, koji su stvarno svi izvrsni ronioci i odlični ljudi. Nadam se da se uskoro negdje vidimo.