Razred riba Scorpaeniformes dobio je ime po starogrčkoj riječi "scorpios", što znači škorpion. U Jadranu iz ovog razreda žive ribe roda škarpina i kokota. Rod škarpina (Scorpaenidae) također je ime dobio po škorpionu zbog svojeg otrovnog uboda. U ovu obitelj ubrajaju se neke od najotrovnijih riba na svijetu, a najgori je i najčešće smrtonosan ubod Kamene ribe (Synanceia verrucosa) koja živi na Australskom koraljnom grebenu. Otrov riba iz ove porodice koje žive u našem moru nije na sreću smrtonosan, ali zna biti vrlo neugodan i bolan te izaziva povraćanje, oticanje, povišenu temperaturu. Osim roda škarpina, u Jadranu živi i jedna riba iz roda Sebastidae koji je dobio ime po rimskom caru Augustu (grčki sebastes = august). Ribe ovog roda imaju slične odlike kao i Kirnje (Serranidae). 
U Jadranu od ove brojne svjetske obitelji živi samo Jauk (Helicolenus dactylopterus dactylopterus). Ova riba je dosta česta, pogotovo u dubinama južnog i srednjeg Jadrana, uglavnom na dubokim brakovima. Često se lovi na udicu koja se baca u velike dubine ili dubinskom koćom. Ponaša se slično kao kirnja, lebdi nad dnom ili odmara na dnu te boravi u neposrednoj blizini rupa. Grabežljivac je, ali i sakupljač organskih tvari i organizama. Najčešće se hrani sitnom ribom i rakovima. Inače može narasti do 1.6 kg, ali u Jadranu najviše do 0.5 kg. Izgleda kao mješanac kanjca i škarpine, a boja tijela joj je ružičastocrvena sa smeđkastim prugama ili mrljama. Oči su joj posebno dominantne jer živi na većim dubinama gdje nema dovoljno svjetla, od 100 metara pa dalje. Ove ribe su otrovne na prvim bodljama leđne peraje te na škržnim poklopcima, ubodena rana jako boli te ne zacjeljuje jednostavno. Zanimljivo je da može živjeti dosta dugo, do 40 godina.
Škarpina (Scorpaena scrofa) nastanjuje obale istočnog Atlantika i Mediterana. Kod nas je jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih riba. Uz to je vjerojatno i jedna od najčešćih "modela" na podvodnim fotografijama, jer bez straha nepomično pozira čak i uz zvuk izdahnutog zraka i bljeskove fotoaparata. Uz to je još i izgledom atraktivna, iako nije neka ljepotica kad su ribe u pitanju. Škarpina nije "glupa" zato što nepomično leži i ne bježi, njezin joj nagon govori upravo suprotno - da joj je kamuflaža kojom se stapa s dnom najbolja obrana. Osim toga, ona je među najvišim predatorima na piramidi a i otrovna je na leđnoj peraji te na škržnim poklopcima. Njen otrov nije tako opasan kao kod nekih drugih jadranskih otrovnih riba, većinom se javlja u obliku jake boli a nakon nekoliko uboda ljudsko tijelo stvara imunitet na njega. Osim otrova, njena glavna obrana od grabežljivaca je veliki broj bodlji i koštanih izraslina na glavi koji vrlo brzo navedu napadača da odustane. Kad smo već kod obrane, treba napomenuti i ostale "prijevare" kojima se koristi. Iako je pod dnevnim svjetlom uočljivo crvene boje, ne zaboravite da upravo ta boja u moru prva nestaje i to već na nekoliko metara dubine! Kada se pritaji, privjesci na koži i travnate izrasline oko usta podsjećaju na travnato dno. Velike prsne peraje ostavljaju dojam da se radi o dvostruko većoj ribi. Ronioci često gledaju ravno u nju i ne vide je, iako im se nalazi ispred nosa. Uz sve to pigment na njenoj koži ima sposobnost promjene šara u skladu s okolinom. Zato ulovljene škarpine mogu biti raznih nijansi, pa čak i sasvim blijede.
Škarpina pak tu fantastičnu prilagodbu ne koristi samo za obranu, već i za lov. Što je bolje od kamuflaže za nepomičnu čeku i vrebanje riba koje prolaze ne sluteći ništa? Njen napad je izvanredno brzo otvaranje golemih usta koja usisaju sve što prođe kraj njih, a dovoljno su velika da može bez problema u trenu progutati čitavu hobotnicu. Žive na svim dubinama, od 1 do 400 metara. Najbitnija stavka njihovog staništa su naravno procjepi i rupe na kamenom dnu, stoga najviše škarpina ima na strmim i kamenitim terenima. No obitavaju i na ostalim terenima, npr. pjeskovitom dnu u blizini kakvog većeg kamena s ulazom. Škarpine su aktivnije noću, kada plivaju dalje od rupe i traže hranu. Kao migratorna riba, noću može potpuno promijeniti mjesto boravka. Početkom jeseni njene se migracije okreću horizontalno, tj. primiču se obali. U jesen i proljeće su najbliže obali, dok su u ostalom dijelu godine na većim dubinama. U proljeće se pare, i to tek nakon 3 do 4 godine starosti. Teško je odrediti starost škarpine i nije poznat njihov starosni vijek, no poznato je da se sporo obnavljaju te da im se broj jako smanjio zbog velike količine stalnih mreža stajačica kojima se lako love. U proteklih nekoliko godina u nekim su akvatorijima gotovo potpuno izlovljene. Neke stare pošte na kojima su se lovile škarpine gotovo su opustošene, čak i vrlo mladi primjerci koji se tu nastane vrlo brzo upadaju u zamku mreža poponica i barakuda. Na žalost, teško da će je ribari čak i tako malenu pustiti natrag u more jer joj je meso vrlo, vrlo cijenjeno neovisno o veličini. Najviše se priprema na brudet, lešo (kuhana), a veći primjerci se peku na gradelama. Najveće škarpine ulovljene u Jadranu imale su oko 5 kg, a danas samo u pričama i na slikama.
Vrlo slična joj je Crvena škarpina (Scorpaena elongata). Razlika je u tome što ova vrsta rijetko dolazi pliće od 100 metara dubine. Najlakše ih je razlikovati po tome što ova vrsta nema kožne izdanke ispod usta poput obične škarpine. Osim što je dosta crvenija (što je i po samom imenu vidljivo), Crvena škarpina je i nešto dulja od obične. Zbog života u dubini nije tako podložna izlovu kao škarpina, pa je zato i široj javnosti dosta nepoznata. Čak i kad bi vam se našla na tanjuru, teško bi bez odličnog poznavanja ove vrste mogli zaključiti da se ne radi o običnoj škarpini. Popularnija je u okolici Maroka te u Španjolskoj nego kod nas. U Jadranu se najčešće ulovi dubinskim parangalima i rjeđe koćama. Također naraste do 5 kg težine.
Škarpinica (Scorpaena notata) je vrsta za koju često pomislite kako se radi o maloj škarpini ili škarpunu. U pravilu je sitna i naraste samo do 0.2 kg. Obično boravi na strmim kamenim dnima i to od 5 pa do 100 m dubine. Često se ulovi na udicu ili snima kamerom zbog nepomičnog poziranja. Otrovna je kao i ostale vrste iz roda Scorpaenidae, dakle oprez ako je baš morate uzeti u ruku.. Najopasnija je kada se uhvati u mrežu pa je treba otpetljati ili kod ribolova podvodnom puškom, kada slučajno umjesto na kamen položite ruku na nju. Predator je, lakom na sitne beskralježnjake, a i sama je često plijen ostalim većim predatorima. Obično se u jednoj rupi može vidjeti nekoliko primjeraka ove vrste, pa možemo reći da po danu živi u skupinama. Kao i kod škarpine, ponekad je vidljiva crna mrlja na leđnoj peraji zbog čega još više zbunjuje one koji miješaju vrste.
Još jedna sitna vrsta nastanjuje južni Jadran, ali nije toliko česta kao druge vrste iz ove obitelji. To je Bodečnjak krestavi (Scorpaena loppei) koji je dobio ime po jednom kožnom izdanku iznad gornje vilice koji je duži i podsjeća na krijestu pa ga je po tome lako prepoznati. Po boji se teško može razlikovati od ostalih vrsta iz ove porodice, osim možda po nekoliko tamnijih mrlja, no sve to ovisi i o okolini. Također, ima veliku crnu mrlju na leđnoj peraji. Naraste samo do 0.15 kg te nema neku posebnu važnost čak ni u zemljama zapadnog mediterana gdje je gusto naseljen. Živi na većim dubinama, od 50 do 200 metara.
Manja vrsta od prethodne je Bodečnjak mali (Scorpaena maderensis). Ovaj teško naraste čak i do mizernih 0.15 kg težine. U Jadranu ga ima u njegovom južnom dijelu, od 20 do 50 metara dubine, a osim kod nas u ostalim zemljama mediterana nije tako čest. No ipak, zbog toga što ga je lako zamijeniti s ostalim vrstama i jer je sitnog rasta, sigurno ga je teško sa sigurnošću identificirati i ciljano loviti pa je zato populacija sigurno veća nego što se pretpostavlja. Najgušće je naseljen od Maroka do Senegala, te na otočju Madeira po kojemu je i dobio ime. Boja mu je crvenkastosmeđa s nekoliko tamnijih pojasa po tijelu, opet ovisno o bojama i obliku dna kakvo prevladava u njegovoj okolini.
Zadnja sigurna Jadranska vrsta ove obitelji je Škarpun (Scorpaena porcus), uz škarpinu sigurno najpoznatija vrsta. Škarpun živi u plićacima na čitavoj našoj obali, ljeti češće i u samom kraju dok zimi boravi nešto dublje - do 50 metara dubine. Pogoduje mu vapnenasta obala kakva prevladava na hrvatskom Jadranu, jer je ta obala bogata procjepima u kojima se lako preko dana može odmarati i u kojima nalazi zaštitu od predatora. Noću migrira i hrani se, tako da je teško istog škarpuna susresti u istoj rupi nekoliko dana za redom. Ponekad se znaju odmarati i na posidoniji, koja im također pruža ugodno utočište. Nešto je manje brojan u zatvorenijim uvalama gdje nema česte izmjene svježe morske vode. Naraste do 1 kg težine i nije tako cijenjen kao škarpina, ali mnogi će reći da upravo škarpun ima bolji ukus u brudetu. Škarpuna je lako prepoznati po tamnijoj, pretežito smeđoj boji tijela (može varirati gotovo do crne), dva velika mesnata "roga" iznad očiju te zbijenijoj "gubici" od ostalih vrsta iz ove porodice. Na nekim lokacijama škarpun može poprimiti i crvenkastu boju, ali nikada kao škarpina. Često se kod manjih primjeraka može vidjeti i žuta mrlja na glavi.
Sve "naše" vrste iz ove obitelji mrijeste se krajem proljeća, pa tako i škarpun. Nastanjuje sjeverni Atlantik i Mediteran, a za razliku od škarpine dosta je brojan u Crnom moru. Iako se također veoma često ulovi u mreže stajaćice u koje se lako zapetlja zbog hrapavog tijela i bodljikavih izraslina na glavi, njegova se populacija neusporedivo brže obnavlja pa je i dosta brojniji od škarpine.
Na kraju treba spomenuti što se sve krije na rubu Jadrana i što bi se moglo uskoro pojaviti kod nas. Pučinska škarpina (Pontinus kuhlii) je vrsta koja obitava u Jonskom moru i to na dubinama od 100 do 600 metara. Oblik tijela podsjeća na običnu škarpinu, ali joj je "njuška" jako zašiljena prema ustima a prve dvije bodlje leđne peraje strše visoko iznad ostalih. Naraste do 4 kg težine i komercijalno je važna jer se dosta lovi. Mesinska škarpinica (Scorpaenodes arenai)kako i samo njeno ime govori brojna je u neposrednoj blizini Jadrana, no ujedno je i najmanja autohtona vrsta u Mediteranu i najveći primjerci teže svega 0.1 kg.
Dvije egzotične vrste stigle su iz Crvenog mora sve do Grčke. Mauricijska škarpinica (Sebastapistes mauritiana) je gotovo mikroskopska vrsta, po boji i obliku slična škarpunu koja obitava na dubinama do 10 metara, a riba Paun (Pterois miles) svjetski je poznat i atraktivan stanovnik koraljnih grebena kojega akvaristi obožavaju. Ukrašena je dugačkim štapićastim prsnim i leđnim perajama ovijenim tankim kožnim resicama koje trepere kao zastava na vjetru, te tamnijim i svijetlim prugama nejednake širine koje se protežu od glave do repa. Na engleskom ga govornom području zovu još i "Devil firefish" ili "Lionfish". Osim po zaista atraktivnom izgledu, ova je riba poznata i po brojnim smrtnim slučajevima koje je prouzročila otrovnim ubodom.
Pero Ugarković
20.10.2006