Od svih vrsta "zubataca" (Dentex), pravi zubatac (Dentex dentex) je najrasprostranjeniji i najučestaliji u Jadranu.
Zubatac je grabežljivac koji svojem plijenu zadaje brz i efikasan završni udarac sa svojim snažnim čeljustima po kojima je i dobio ime ne samo u našem jeziku nego u gotovo svim svjetskim jezicima na čijim područjima obitava. Njegova rasrostranjenost u svjetkim morima je od Senegala na Atlantiku do cijeloga Mediterana. Obitava na dubinama do 100 metara ali se najčešće nalazi od 5 - 60 metara, ovisno o godišnjem dobu. Ljetne temperature ga privlače bliže obali, dok se u zimskim mjesecima povlači u dubinu. Njegov plijen su sve vrste riba, glavonožaca, rakova, člankonožaca i ostalih mekušaca. Zubatac je kao riba uspješno uzgojena u akvakulturi, može se držati u kavezima za uzgoj. Na Jadranu postoji nekoliko mjesta gdje se uzgaja zubatac.
Zubatac je riba koja se može naći samostalno, ali češće je u jatu. Često se jato zubataca može uočiti kako zajedno love jata gavuna na samoj površini. Doba dana kada su najaktivniji je sumrak i predvečerje. Mlađi primjerci se skrivaju na područjima posidonije, dok stariji zubaci obitavaju na kamenitim dnima. Izbjegava strme obale, njegova prisutnost je veća na mjestima gdje se obala lagano spušta u dubinu.
Njegova mimikrija je prilagodjena za napade sa dna, gdje ga jata riba teže uočavaju. Parenje se odvija krajem proljeća kada se jata zubataca najviše približavaju obali i plićaku. Zubatac u prvim godinama života raste sporo i dosegne težinu od svega 0.1 kg. Za nekoliko godina proces rasta se malo ubrza, tako je zubatac od 5 godina težak oko 2-3 kg i tada počinje njegov rasplodni život. Zubaci mogu živjeti i preko 30 godina i težiti do 20 kg. Uglavnom su jednospolci, no postoje i hermafroditi. Navodno je uhvaćen zubatac u Grčkoj koji je težio nevjerovatnih 43 kg i bio dugačak 1.60 m.
U Jadranu obitavaju još dvije vrste zubataca, a javnosti najmanje poznat je zubačić rumeni (Dentex macrophthalmus). To je zubatac "mizernih" dimenzija koji naraste jedva preko 30 dkg. Vrlo je sličan ribama iz obitelji pagellus (arbuni) stoga ga ribari pomiješaju u kašetama sa ostalim sitnim sparidima. Hrani se račićima i mekušcima. Obitavaju na dubinama i do 200 metara u Jadranu, a u ostalim morima i dublje.
Još je jedna vrsta zubaca u Jadranu cijenjena gotovo kao pravi zubatac, to je zubatac krunaš (Dentex gibbosus). Ova vrsta veličinom nadmašuje pravog zubaca jer su ulovljeni i primjerci do 30 kilograma. Novija istraživanja pokazuju da je ova vrsta najprilagodljivja za uzgajanje u kavezima i zbog svog brzog rasta i velikog tržišta u budućnosti bi se sve češće mogao uzgajati i u Jadranu. Također je predator kao i njegov Jadranski rođak i napada ribu, glavonošce i rakove. 
Manji primjerci migriraju unutrašnjim kanalima i bliže obali gdje je mogućnost pronalaska hrane veća. Što su veći, to se povlače dublje i na hridinastije obale i brakove, a osobito vole mjesta gdje su velike pećine i potonuli objekti. Zubatac krunaš voli dubine od 20 do 200 metara, pa je tako velika rijetkost uočiti ovu vrstu roneći. Specifičnosti zubaca krunaša je kao što i samo ime govori, kruna na njegovoj glavi. To je ustvari grba koja izraste, osobito mužjacima, u vrijeme kada dosegne spolnu zrelost. Veličina krune raste sa godinama starosti. Mladi zubaci krunaši imaju dvije izrazito duge šipkice na leđnim perjama koje rastom grbe otpadnu. Najvjerovatnija težina zubaca krunaša u vrijeme promjene je od 2-3 kila, nekim primjercima i više. Takve dimenzije mogu postići veoma brzo, već i u trećoj godini života.
Vrste koje smo nabrojali poznate su samo u ovom dijelu svijeta Zbog nižih tempereatura u Jadran nikada nije svratio Detex maroccanus koji je veličinom sličan rumenome, a lovi se već i na Siciliji. Podobitelj Dentex spada u obitelj riba Sparidae. Ono što ih izdvaja od ostalih sparida je njihova uloga na vrhu hranidbenog lanca. Tamo gdje ne zalazi zubatac zamjenjuje ga krunaš, što je stoljećima održavalo prirodnu ravnotežu srednjih dubina. Jadranski zubatac je sredinom 80-tih godina zbog njemu specifične bolesti gotovo nestao iz našeg mora. Zbog čega se oporavio i da li se to događalo češće u povijesti nije poznato. Važno je da je opet živ i zdrav i da nam tako ostane. Na našu sreću sada je živ i zdrav i neka nam tako i ostane, jer njegova prisutnost uljepšava naše more i naše gradele svojim veličanstvenim mesom.
Pero Ugarković
12.2.2006