Već više od dvadeset godina koristim laštikače s drvenim tijelom iz samogradnje. Pušku koju sam koristio u mojim prvim video snimkama tehnike šuljanja, s tijelom oblika sipine kosti i spuštenom glavom, zbog svoje preciznosti i zbog iskoristivog dometa, oduševila je mnoge podvodne ribolovce u Italiji.
UVOD
U prošlosti nikada nisam razmatrao mogućnost da započnem poduzetničku djelatnost usmjerenu na proizvodnju tog tipa puške, da ne bih izgubio slobodu svakodnevnog odlaženja u ribolov; dok su drugi to iskoristili i takav tip puške često komercijalizirali i prodavali nudeći to kao "primjerak koji je Dapiran koristio u svojim video snimkama".
Videografska aktivnost mi je pružila istraživački instrument pomoću kojeg sam mogao proširiti znanja iz dinamičke fizike pušaka koje sam upotrebljavao, analizirajući, sliku po sliku, detalje trenutaka ispaljivanja.
Dakle, da bih objasnio razloge nekih "promašaja" u upotrebi karbonskih pušaka koje su me u početku fascinirale svojom upotrebljivošću sve do stupnja da sam ih pretpostavio svojoj dosadašnjoj uobičajenoj pušci, prije dvije godine, počeo sam objavljivati na svojoj stranici studiju u nastavcima o ponašanju arbaleta, koja izaziva veliki interes kod naprednijih podvodnih ribolovaca.
Plod ovih opažanja, iz te studije, doveo je do realizacije prototipa koji je upotrebljavan u videu "L'aspetto dinamico al Dentice", koji je, u suštini, jako sličan finalnom modelu JEDI-a.
Ovaj put sam, ne ostavljajući nerealiziranim plodove istraživanja, odlučio započeti proizvodnju puške koju sam osmislio i projektirao, nudeći je tržištu.
Usprkos mojih dvadeset godina života posvećenih podvodnom ribolovu, moja "drevna" kultura bavljenja inženjerstvom procvjetala je kada sam trebao organizirati proizvodnju nove puške koja bi bila oslobođena uobičajenih zamki obrtničke, uglavnom ručne, proizvodnje.
Uspio sam, u Sardiniji, regiji koja zasigurno nije osposobljena za neku industrijsku proizvodnju, proizvesti prvo tijelo puške iz drveta, koristeći mašinu s numeričkom kontrolom (u Europi nijedan proizvođač nije tako opremljen).
Mnoge mjesece, prije nego što sam definirao konačnu verziju tijela puške pripremao sam se uz pomoć Giannija, genijalnog rukovodioca jedne radione iz Olbia i Roberta, njegovog radnika, da bi izradio prototip mehanizma za okidanje koji je prije same proizvodnje prošao testiranje u moru kroz otprilike četiri mjeseca.
Španjolski inženjer Errondosoro, eksperimentator oružja za podvodni ribolov, dao mi je korisne savjete za nabavku najbolje gume na tržištu i još neke savjete za karakteristike mehanizma za ispuštanje sulice.
Puška JEDI nastala je zahvaljujući suradnji, strasti i raspoloživosti mnogih ljudi, među kojima su i moji "omiljeni učenici", koji su vjerojatno prepoznali i podijelili moj entuzijazam i vrijednost cijelog projekta.
Meni pripada zasluga što sam uporno, sve te dane (sa velikom radošću), isprobavao u neposrednom ribolovu i najmanje preinake izvedene na raznim sastavnim dijelovima puške, sve do nagomilavanja 4-5 mjeseci testiranja puške prije izlaska na tržište (potrebno je podsjetiti da je prototip ove puške u upotrebi bio već u ljeto 2001.).
ARBALETE
Prije nego li se pozabavimo tehničkim podacima puške JEDI, želim u jednostavnim crtama ponoviti neke osnovne principe koje uzimamo u obzir u procesu konstrukcije arbaleta.
Jednom prilikom mi je jedan obožavatelj napisao da je njegova puška izbalansirana tako da nema nikakav povratni trzaj, dovodeći u pitanje zaključke dobivene studijom koju sam objavio na svojoj web-stranici.
Odgovorio sam mu neka proba opaliti iz svoje puške držeći je ispred nosa, te da ćemo o postojanju povratnog trzaja popričati nakon tog eksperimenta.
U principu, može se napraviti oružje za podvodni ribolov koje je precizno i snažno polazeći od različitih konstruktivnih solucija, ali mehanika balistike kod podvodnih pušaka podvrgava se strogim zakonima fizike koji ne mogu biti "pripitomljeni" od strane proizvođača.
U sjećanje mi dolazi jedna poznata reklama za automobilske gume koja u svojoj poruci sadrži suštinu projektiranja oružja za podvodni ribolov: "Snaga ne vrijedi ništa ako nije kontrolirana".
Preciznost nekog oružja određuje se načinom na koji to oružje "trza" kod okidanja i ispaljivanja projektila i samom "tehnikom pucanja" onoga u čijoj je ruci oružje.
Svako oružje, koristeći različite oblike i energije, u momentu izbačaja projektila "trza".
Zanemarujući pasivne otpore, fizička dinamika ovog oružja regulirana je principom "Pohranjivanja količine pokreta" koji je, u jednom zatvorenom sistemu (uzimajući u obzir samo oružje, bez ruke i okružujuće okoline), sadržan u relaciji:
Masa projektila - uvećana za - brzinu izbačaja =
= Masa oružja - uvećana za - brzinu trzaja
Ova prosta jednakost, izražena običnim riječima potvrđuje da: ako zamislimo da nekim virtualnim prstom (bez obuhvaćanja drške oružja) pritisnemo okidač, sulica bi bila izbačena na jednu stranu, a puška na drugu stranu brzinom koja je obrnuto proporcionalna odgovarajućoj masi.
Ako zamislimo da sulica i puška imaju istu masu (ne uzimajući u obzir otpor objekta), oboje, i sulica i puška bi putovale istom brzinom, prva u pravcu cilja, a druga zbog povratnog trzaja u suprotnom pravcu.
Za razliku od sulice, masa puške se može mijenjati (prilagođavati) koristeći posebnu tehniku pucanja koja je sadržana u tome da stišćući dršku u ruci i ukrućujući ruku i rame dodajemo masi tijela koje "trza" dio mase tijela strijelca, smanjujući tako u velikoj mjeri povratni trzaj puške.
No, tu tehniku nije uvijek moguće primijeniti u lovu, pogotovo kod hitaca "u letu" i generalno kod hitaca bez nišanjenja, u tim situacijama se povratni trzaj može osjetiti.
To i jesu razlozi zbog kojih je dobro da koristimo oružje koje već samo po sebi ima odgovarajuću masu.
Arbaleti australske ili američke proizvodnje, koji se koriste u "Blue hunter fishing"-u na tune i druge velike pelagijske ribe, koriste i do šest pari cirkularnih guma (da bi se bolje raspodijelio napor kod napinjanja) na tijelu puške dimenzija i mase jednog vesla, drška je jako izražena i ima veliki oslonac za rame, tako da stavlja ribolovca u situaciju da amortizira povratni trzaj cijelim torzom, kao kod puški za klasični lov.
Ne dolazeći do tih limita, puške koje su u upotrebi u Mediteranu, oboružane su s najviše dvije gume i ne moraju izdržavati akciju povratnog trzaja veću od sto kila, ne moraju imati masu jednog vesla, ali ni masu jedne čačkalice!
Ogoljeno tijelo puške JEDI (bez guma, harpuna i mulinela), kod najdužeg modela koje odgovara dužini puške 106 cm (dužina koju je po prvi put kanonizirao Valerio Grassi, osnivač O.ME.R.-a), teži otprilike 1.200 gr nasuprot cca. 800 gr koliko imaju puške iste dužine izrađene iz karbonskih vlakana.
Dakle, kod projektiranja puške JEDI, osnovni cilj je bio dobiti preciznu pušku, dodjeljujući joj primjerenu masu i tražeći pravilni kompromis s pokretljivošću i plovnošću.
Moda "laganih" pušaka iz karbonskih vlakana dovela je do konstrukcije jako pokretljivih pušaka, no istovremeno nepreciznih uradaka, pogotovo kada se poveća instalirana snaga: dijametar korištenih guma.
U suštini, što je veći domet sulice koji se želi postići, to je veći dijametar guma koje treba koristiti, duže će biti tijelo puške, veća će biti i masa koju treba imati puška da se izbjegne da ova nekontrolirano trza.
"Jednakost": velika trzajuća masa (masa tijela koje stvara trzaj) = preciznost jedan je od zakona fizike, u području oružja, koji se ne može isključiti ni na koji način.
Potrebno je primijetiti da težina puške na suhom ni u kojem slučaju nije isto onome što ruka mora izdržati u vodi jer, kao što nas Arhimed uči: "Svako tijelo uronjeno u tekućinu gubi od svoje težine onoliko koliko teži istisnuta tekućina".
Ono što uzimamo u obzir kod ovog osnovnog fizikalnog zakona je odnos gustoće dvaju objekta, npr. drvo/voda, u praksi, težina tih dva volumena.
Znači, kod izrade podvodne puške vodimo računa: o volumenu (oblik tijela) koje mora biti hidrodinamično u smjeru najčešće izvođenih pokreta i težine materijala upotrebljenog za tijelo i za sve ostale dijelove.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE PUŠKE "JEDI"
TIJELO PUŠKE
JEDI je projektiran tako da u trenutku ispaljivanja eliminira podizanje prednjeg dijela puške, što je karakteristično za puške koje koriste par guma montiranih u navoj na glavi puške. U studiji izdanoj na mojoj stranici, pripisao sam ovu rotaciju tijela "Momentu primarnog trzaja".
Na tijelu JEDI-a koristi se jedan cirkularni laštik koji je umetnut u rupu, umećući potkovu kroz prorez, smještenu na početku uzdužne osovine tijela puške.
Gume, u trenutku pritiskanja okidača, dok izbacuju sulicu naprijed, guraju tijelo puške natrag, aproksimativno u istom pravcu (duž iste osi), određujući gotovo pravolinijsko povlačenje.
Ovaj "način" trzaja ne kvari početnu putanju hica.
Korisno je napomenuti: kada se šipka kreće po centralnoj vodilici, ona prati i najmanje vertikalne pomake, znači, i lagana pomicanja tijela puške mogu proizvesti "podizanje" hica i generalno jednu nepredvidivu putanju sulice (dinamika ovog fenomena objašnjena je u mojim studijama na webu u posebnom članku).
Tijelo puške se ne razlikuje mnogo od tijela oblika sipine kosti mojih prvih pušaka.
Poprečna sekcija tijela mijenja se duž svoje uzdužne osi: veći dio dužine je u obliku leće, u cilju poboljšanja horizontalne plovnosti i istovremeno pruža solidan hidrodinamički otpor eventualnim vertikalnim pokretima.
U suštini, oblik tijela daje pušci JEDI vrlo veliku stabilnost kako kod plovnosti tako i kod reakcije na povratni trzaj u momentu ispaljivanja.
Tijelo puške nastaje iz drvenog bloka Mahagonija Merantea: pokazalo se, u trajanju od dvije godine u moru, da takvo tijelo ima odlične mehaničke karakteristike za specifičnu upotrebu kod arbaleta (Mahagonij je angažiran od strane mnogih konstruktora podvodnih pušaka od samih početaka podvodnog ribolova).
Ne isključujem da ću u budućnosti isprobati i druge sirovine i da ću ih zamijeniti sa Mahagonijem, u tom slučaju moraju doprinijeti poboljšanju proizvodnje i samim time kvaliteti proizvoda.
No, prava revolucija u proizvodnji ove puške je izrada samog tijela puške: drveni list Mahagonija dobiven iz daske te izrezan na kompjuteriziranoj automatskoj mašini koja u radu koristi 12 freza za postizanje željenog oblika na koji se urezuje integralna vodilica.
Nakon osobne kontrole geometrije i težine, grubo tijelo puške je ručno obrađeno i pridodana je drška puške i ostali mehanički dijelovi, zatim se ide na obradu smolom i napokon u more na provjeru plovnosti kojoj slijedi dodavanje olova u laboratoriju.
Slijedi lakiranje i dodavanje ostalih komponenata među kojima i mulinela.
DRŠKA
Po prvi puta na tržište opreme za podvodni ribolov izašla je podvodna puška s anatomski oblikovanom drškom, specijalno konstruirana za dešnjake i ljevake. Važna "personalizacija" za jedan konstruktivni detalj koji je do sada bio zanemaren, čija geometrija uvelike doprinosi preciznosti puške.
Zamišljena drška za JEDI savršeno se prilagođava anatomiji ruke ribolovca, pruža maksimalnu površinu za hvatanje, smanjuje pritisak na dlan i optimizira kontrolu povratnog trzaja.
Kako je već rečeno, projekt ove puške postavio sam s namjerom da smanjim efekt povratnog trzaja i, upravo zbog toga, oblik drške je realiziran tako da smanji jedan od uzroka zbog kojeg dolazi do podizanja prednjeg dijela puške: onaj uzrok koji je u mojoj studiji definiran kao "Moment sekundarnog trzaja". Moment sekundarnog trzaja je izazvan reakcijom ruke (u zavisnosti od načina kako je hitac postavljen, i ruke i ramena), koji se opire svojom masom akciji povlačenja puške. Rezultanta ove reakcije, zbog anatomskih razloga, nije aplicirana po osi težišta mase "u trzaju" puške, nego u centar drške po liniji smještenoj nešto niže.
U momentu hica, akcija kombinirana snagom trzaja (masa puške umnožena njenom akceleracijom trzaja) i reakcijom ruke, izazivaju jedan "moment", rotaciju tijela, dok se u isto vrijeme, sulica još kreće po integralnoj vodilici.
Takva rotacija, posljedično, stvara devijaciju u odnosu na početno nišanjenje, znatno utječući na taj način na preciznost hica.
Udubljenje na dršci JEDI-a predviđeno smještanju palca i kažiprsta: postavljeno je što bliže osi težišta tijela, kompatibilno s potrebom držanja kažiprsta na obaraču (okidaču).
Osovina kundaka drške ukošena je 30 stupnjeva unatrag u odnosu na vertikalu, dok je ploha njene središnjice rotirana u smjeru kazaljke na satu (za dešnjake i obrnuti smjer kazaljke za ljevake) za približno 15 stupnjeva u odnosu na okomitu plohu koja prolazi longitudinalnom osovinom tijela: gledajući straga drška izgleda iskrivljena i nesimetrična.
To je u svrsi točnijeg anatomskog položaja pri otporu udarca trzaja: ligamenti zapešća koje drži dršku moraju biti u čvrstoj poziciji i ne smiju se micati pod utjecajem dinamike trzanja.
Držite stisnutu šaku položenu pred preprekom da biste vježbali jačinu pritiska, "normalno", zapešće će se postaviti tako da odnos s nadlakticom bude približno 15 stupnjeva.
Pozicija je tako manje bolna u prihvaćanju udarca pri trzanju i ravnomjerno dijeli svu dinamiku akcije puške na osovinu nadlanice.
Drška je strojno realizirana, a stroj je povezan na pantograf (sprava za prenošenje crteža) koji doslovno prenosi ručno realizirani uzorak jamčeći da drške budu sve iste.
Namjerno je površina drške ostavljena sirova; hrapava, kako bi se pojačalo trenje između ruke i kundaka puške.
Hrapavost površine dodatno je povećana "pijeskom" stakloplastike na kundaku.
Da bi površina oslonca dlana na kundak puške bila veća izabrao sam anatomski držak za dešnjake i ljevake.
Takav izbor nudi vidljivi napredak, između ostalog i u poboljšanoj kontroli plovnosti puške i nišanjenju.
Držak, tijelo i svi dijelovi puške uravnoteženi su testiranjem u moru.
U vodi, nakon mnogo provjera plovnosti drveni držak otežavam olovnim pločicama dok ne postignem potpuno vodoravni položaj puške.
Nakon toga, u laboratoriju, na dršku učvrstim olovni cilindar određene težine ustanovljene u pokusima.
Ova dva izbora: oblik puške JEDI-a i cirkularni laštik osnovni su uvjeti koji jamče skoro nepostojeći pravolinijski trzaj i "moment trzaja" (rotacija tijela u trenutku hica).
Nažalost, moment sekundarnog trzaja se ni kod JEDI-a ne može potpuno eliminirati (to bi se moglo postići položajem dlana na vanjskom dijelu no tada bi bilo teško, ako ne i nemoguće, kažiprstom dosegnuti okidač).
Zato si treba pomoći posebnom tehnikom: čvrsto držeći kundak puške dok se povlači okidač, s ukočenim mišićima ruke i ramena, treba gurati naprijed "sedlo" koje tvore palac i kažiprst u svom ležištu na dršci.
Nikada nemojte držati ruku opuštenu!
Radi toga poželjna je mala negativna plovnost vrha puške.
Tako će za realizaciju poravnanja hica, mišići nadlaktice biti napeti već prije samog okidanja.
POTKOVA (OGIVA)
Potkova na pušci je ništa manje važna komponenta s obzirom da je veza (spoj) koja prenosi pogonsku snagu guma na šipku.
Da bi postigli pravolinijsku putanju, vuča guma mora se prenositi duž osovine šipke.
Potkova koju sam projektirao baš za JEDI-a odgovara tome problemu jer je spojnica realizirana od skladne čelične opruge koja se savršeno (potpuno) uklapa, oponašajući krivinu, u udubinu ureza, veoma blizu osovine šipke.
Takav model spoja osigurava gotovo osovinski pritisak s jednom zanemarivom vektorskom komponentom snage koja teži da spljošti šipku na tijelo puške.
U posebnom dijelu moje studije evidentirao sam kako "raščlanjena" potkova u obliku polumjeseca (l'archetto snodato a forma di mezzaluna), aktualno u češćoj upotrebi, ne prenosi napor natezanja guma duž osovine šipke, već u okomitom pravcu u odnosu na kosu površinu ureza šipke gdje se zakvači.
I videografska ispitivanja pokazala su da uporaba ovakve potkove dovodi do podizanja kraja šipke, neposredno nakon okidanja.
Ova pojava utječe na putanju sulice i na konačnu preciznost oružja.
U izgradnji potkove za JEDI na prvom mjestu se vodilo računa o praktičnosti prilikom napinjanja guma "raščlanjenom" potkovom čija je opruga skromnih dimenzija, nije sklona kvarovima kao stare "jednožičane" potkove "V" forme u upotrebi kod prvih arbaleta.
MEHANIZAM ZA OTPUŠTANJE
Mehanizam za otpuštanje korišten u JEDI-u koncipiran je tako da poluga zuba za kačenje zadržava kraj sulice napetim, te čiji ga krajevi smješteni u urezu okidača drže nepomičnim.
U trenutku hica djelovanjem kažiprsta na okidač oslobađa oslonac poluge "zuba kačenja" koji ostavlja slobodnu sulicu.
To je najjednostavniji mehanizam koji se može projektirati za takve puške.
U četrdesetogodišnjem aktivnom ribolovu s puškom naučio sam da podvodno oružje, radeći često u kritičnim situacijama (oksidacija i naslage), mora biti jednostavno i sa što manjim mogućim nedostacima.
Istovremeno, potrebno je da se svaki popravak može izvršiti u vodi, na plovilu ili na obali bez nekog specifičnog alata, jednostavnim tehnikama ili jednostavnim alatom (odvijač, kliješta, nož, špaga itd.)
U slučaju kvara puške, cijena koju plaćate je, kod upotrebe onih kompliciranih mehanizama, prekid ribolova.
S ovakvom filozofijom projektiranja, sagradio sam mehanizam okidanja (i cijelu pušku) na način da njeno održavanje bude lagano i jednostavno.
Kutija koja sadrži "zub kačenja", okidač i cijeli mehanizam okidanja postavlja se na donju stranu tijela puške dok struktura "štitnika okidača" zatvara otkriveni dio služeći i kao poklopac.
Dovoljno je skinuti četiri vijka za rasklopiti cijeli mehanizam i odvojiti poklopac za održavanje komponenti i opruga, okidača i "zuba kačenja".
"Zub kačenja" je od nehrđajućeg čelika (inox), okidač je od "Polizene", jako čvrste plastike sa jako niskim koeficijentom površinskog trenja i koja se odlikuje dugovječnošću.
Poluga je tako projektirana da bi se kačenje postiglo laganim djelovanjem kontraudarca zuba, a otkačivanje (otpuštanje) sulice snagom na okidaču ne većom od 2 kg.
PRIČVRŠĆIVANJE PREDNJEG DIJELA SULICE
Lastikače s klasičnom glavom na koju se u navoje pričvršćuje par guma imaju ozbiljni nedostatak, sulica se može slobodno micati u svom ležištu obično nešto većeg izlaznog otvora za sulicu na glavi puške.
Ribolovac pri zaronu, držeći pušku u ispruženoj ruci i u okomitom položaju, može izazvati odvajanje šipke s površine na kojoj leži sulica.
Takva pojava, višekratno ponovljena, stvara buku koju ribe mogu osjetiti (najčešće u slučajevima s metalnim glavama puške).
Čak i kod hitaca kod kojih je puška longitudinalno ukošena (kada i tijelo ronioca nije u horizontalnom položaju), sulica zna kliznuti iz svog ležišta u otvoru glave; u tom slučaju sulica više nije paralelna sa cijevi (tijelom puške) nego je za nekoliko stupnjeva van ležišta, što može negativno utjecati na ciljanje.
Da ne govorimo o pucanju u slučajevima kada je ribolovac okrenut leđima dnu mora, tada se sulica potpuno odvaja od tijela puške.
Na mojoj prvoj izgrađenoj pušci sa spuštenom glavom već sam eksperimentirao sa postavljanjem malog klina od inoxa na prednji dio glave, ispod mjesta gdje sulica izlazi sa glave puške. Tamo se prikači jedan O-ring, prethodno namješten na sulicu, s namjerom da se dobije "spoj" sulice i tijela puške.
Kada lastici izbace sulicu, O-ring se otkači od klina i završi na uzici bez da naškodi preciznosti hica.
Uvažavam prednost pušaka s klasičnom glavom u praktičnosti i brzini prilikom napinjanja jer je JEDI zahtjevniji u tom postupku, ali prije u tekstu opisani nedostatak postaje zastarjelo rješenje, uostalom, ne imati prepreke na liniji sulice pruža neusporedive prednosti u ciljanju i gađanju lovine.
Puške, osim što su obilježene "vatrenim žigom" mojeg potpisa, označene su i brojem zbog kontrole proizvodnje i zbog autorstva nad mojim proizvodom.
Ako bi kupac bio nezadovoljan puškom i nakon pokusa u moru želio bi je vratiti, vrijedi formula - "zadovoljni ili vraćen novac". Upotrebljavajući istu ambalažu i istog špeditera možete mi vratiti proizvod uz poštansku cijenu (7,34 ?).
U tom slučaju vraćam uplaćeni novac stornirajući račun koji slijedi nakon svake špedicije.
Molim moje klijente da ne zloupotrebe navedenu formulu samo za isprobavanje puške: mojoj ozbiljnosti treba odgovarati ozbiljnost strastvenih ribolovaca koju će zasigurno znati cijeniti moj trud u usavršavanju jednog od najvažnijih proizvoda za podvodni ribolov.
Prijevod Denis Modrušan
16.1.2003