Primjetili ste kako nam u našim ribolovnim pohodima i lutanjima, naročito onim cjelodnevnim, život često zagorčavaju one najsitnije stvari na opremi. Gotovo uvijek se radi o nečemu glupom, ma gotovo nevidljivom, nečemu na što mnogi od nas ni ne pomisle tijekom ribolova. Jedna od tih malih i nestašnih sitnica je svakako stopica.
Dosta podvodnih ribolovaca ne može ni pomisliti na taj sitni komadić limene aluminijske cjevčice bez gorčine i grča u želucu zbog nekog davno izgubljenog ulova uzrokovanog pucanjem najlona uz stopicu ili stopice same.
Potaknut razgovorima u klubu na temu stopica, odlučio sam podijeliti ovaj mali trik s vama. Radi se zapravo o drugačijem načinu spajanja najlona za strijelu, pomalo egzotičnom i zanimljivom upravo zbog toga što ne koristi stopicu. No, idemo redom…
Stopica ima niz mana. Osobno, te mane me toliko smetaju da je izbjegavam pod svaku cijenu. Njezini rubovi su često vrlo oštri i posve iznenada, posebno kod jačeg trzaja, sijeku i najdeblje najlone. Galvanska struja ih oslabljuje i ljušti, te ih čini posve neprihvatljivim dijelom opreme. Čuo sam i za slučajeve gdje je upravo veća stopica svojim čestim udarcima pri prolasku kroz glavu puške prouzročila pucanje glave. Pa kliješta za stezanje… Priznat ćete, ima niz mana.
Dobro, stopica ne valja.. Ostaje nam najlon provučen kroz rupicu na strijeli pa vezan u čvorić kao stoper. Eliminirali smo stopicu, ali... Čvorić je s jedne strane strijele te djeluje kao svojevrsno jedro ili spojler i utječe na putanju strijele, posebno ako se radi o većoj distanci koju strijela ima za preletjeti. Osim toga, na taj je način najlon opterećen samo s jedne strane strijele i na tom mjestu se osjetno stanjuje i postaje nepouzdan. Dakle, ni to nije idealno rješenje.
Kako to već obično biva, svako dobro rješenje rodi se kao posljedica nekakve krizne situacije i nedostatka opreme u nezgodnom trenutku. Našao sam se tako u višednevnom ribolovu na prekrasnoj i pomalo divljoj lokaciji gdje nije bilo nikakvog dućana, a o trgovini ribolovnim priborom, i to još za podvodni ribolov, nije bilo ni govora. Prejako (tvornički) stegnuta stopica već je kod prvog hica učinila svoje, 1.8 mm najlon puknuo je kao travka. Harpun je proletio kroz ribu koja je, naravno, nestala. Ljut kao ris, vezao sam čvor koji prezirem kao rješenje, nevoljko nastavio ribolov i usput smišljao kako popraviti stvar u nedostatku stopica.
I kao što kažu u profesoru Baltazaru... dosjetio sam se. Da ne duljim, radi se o izuzetno dobrom i jednostavnom rješenju koje svoje korijene vuče (u ovom slučaju prilično pojednostavljeno) iz spajanja ušica na krajevima tetiva koje se koriste na streličarskim lukovima.
Od materijala vam treba:
Sam postupak vrlo je jednostavan.
Provučemo najlon kroz rupicu na strijeli i odredimo veličinu loop-a. Pazite da vam spoj koji ćete raditi ne završi ispred posljednjeg zareza ili kukice, jer će u tom slučaju predstavljati svojevrsnu smetnju pri kačenju ogive, kakva god ona bila. Ako imate kakav flomaster ili nešto slično, možete i označiti dio gdje najlon dolazi uz najlon. Ako nemate, zapamtite.
Nježno ohrapavite mjesto na najlonu (oba najlona) u duljini 1-1.5cm. To je mjesto na kojemu ćete raditi spoj. Pomoću upaljača napravite kuglicu na kraćem dijelu najlona.Ona je tu za dodatnu sigurnost i psihičko zdravlje ribolovca.
Držite ih skupljene i nanesite malu količinu (manju kap) super ljepila na ohrapavljeno mjesto. Ne pretjerujte s ljepilom jer će se razliti po najlonu i slijepiti vam prste. Stisnite čvrsto i huknite u spoj. Cijanoakrilat veže brže pod kratkotrajnim pritiskom i uslijed djelovanja vlage iz zraka. Najlon bi sada trebao biti dovoljno spojen da drži i bez vaše pomoći.
Ponovo nanesite kap ljepila, ali ovaj put uz najlon slijepite početak konca. Konac namotavate što je urednije moguće u pravcu u kojem vam najviše odgovara (s lijeva na desno ili suprotno - sasvim nevažno). Nakon što ste namotali prvi sloj konca, svu namotanu dužinu prijeđite ljepilom. Dok je ljepilo napola svježe, motajte drugi sloj prema suprotnom kraju. Ponovite postupak 4 do 7 puta, ovisno o debljini konca. Ja motam otprilike 5 slojeva. Pazite da to učinite što je moguće urednije i ravnomjernije. Na kraju samo pretrgnite konac i sve još jednom odmjereno prijeđite ljepilom. Pazite da ne namotate previše konca jer će sve biti preglomazno i djelovati neestetski, a izgubiti će i jednu dozu fleksibilnosti koju ovaj način spajanja posjeduje. Motajte umjerenu količinu, ne deblje od 1.5 mm. Ne dulje od 1,5 cm.
Ako ste sve napravili kako treba, nakon sušenja (10-20 min., ovisno o vrsti super ljepila i količine vlage u zraku) spoj bi trebao biti apsolutno neraskidiv. Zanimljivo je to što smo namotaje konca zapravo armirali cijanoakrilatom i tako slijepljeni tvore jednu čvrstu, ali donekle elastičnu masu. Takav spoj provjereno ima visoku otpornost na habanje. Tko ne vjeruje neka ga drugi dan pokuša prerezati na tom mjestu, ili ukloniti «naslagu» konca horizontalnim rezanjem. Osjećaj je kao da režete pleksi.
Onima koji i dalje ne vjeruju nastalom spoju, ili su pretjerano opterećeni estetskom komponentom kao ja, preporučam da prelakiraju spoj. Iako je cijanoakrilat otporan na djelovanje vode, dodatna zaštita ne škodi. A i pridodaje konačnoj čvrstoći samog spoja. Ja koristim top coat bezbojni lak za nokte. Brzo suši i otporan je.
Zaključak:
Iako se na prvi pogled čini kompliciranim, postupak je nevjerojatno jednostavan, a nakon kratkog navikavanja i vrlo brz. Materijali su praktički svugdje dostupni i zanemarivo koštaju. Ako vam se sviđa način spajanja, možete sav potrebni materijal nositi zajedno s drugim potrepštinama i sitnicama u vašoj ronilačkoj torbi ili u džepu futrole za puške.
U kombinaciji s obrađenim rupicama za najlon na strijeli, ova metoda spajanja garantira nevjerojatno čvrst i trajan spoj, jednako jak, ako ne i jači od spoja pomoću stopice, ali bez opasnosti od presijecanja najlona na spoju i bez opasnosti od proklizavanja. Jednako tako na spoj ne djeluje galvanska struja i potpuno je otporan na djelovanje morske vode. Kroz most na klasičnoj glavi puške prolazi bez ikakvog zapinjanja ili struganja. S druge strane, to je metoda za pedantne i barem minimalno strpljive i nije je moguće izvesti na čamcu, u hodu ili u pauzi između dvije pošte. No, ako je suditi po trajnosti spojeva i najlona na mojim strijelama, takvi zahvati „na terenu“ neće više ni biti dio vašeg ribolova.