Radi se o mehanizmu koji strijelu kači zubom koji je pozicioniran iza okidača. Kod klasičnih mehanizama se taj zub nalazi nekoliko centirmetara ispred okidača prema vrhu puške. Osnovna prednost reverznog mehanizma je u pomicanju hvatišta strijele prema natrag, čime se povećava efektivna duljina puške u odnosu na upotrebu klasičnog mehanizma.
Prije svega, nekoliko riječi o prednostima ovakvog mehanizma. Radi se o mehanizmu koji strijelu kači zubom koji je pozicioniran iza okidača. Kod klasičnih mehanizama se taj zub nalazi nekoliko centirmetara ispred okidača prema vrhu puške. Od dobre drvene puške očekujemo nekoliko karakteristika. Među najbitnijima su svakako preciznost, anuliranje trzaja, snaga, tihi rad i pokretljivost. Mehanizmom se moze utjecati na dvije stvari: tišinu okidanja, i ono što je nama ovdje bitno - pokretljivost. Možda je na prvi pogled malo apsurdno da mehanizam utječe na pokretljivost, ali ukoliko za jednaku efektivnu duljinu puške, ukupnu dužinu drveta smanjite za značajnih 15-tak centimetara, onda stvari postaju jasnije. Inače, efektivna dužina puške je udaljenost od rupe kroz koju prolazi „prvi“ laštik do kukice najbliže mehanizmu. 
Cilj ovakvog mehanizma je hvatište strijele pomaknuti natrag koliko je god moguće (slika1). Da nebi sve bilo tako revolucionarno, postoje i nedostatci ovakvog pristupa. Jedan od njih je taj da se ovakav mehanizam malo teže puni strijelom, dok je drugi zahtjev za većom petom same puške koja može narušavati estetiku iste. Peta mora biti malo povećana zbog čvrstoće, te lakšeg natezanja puške, jer se inače kukica previše približava prsima i postaje problem nategnuti pušku. Najdalje u ovakvom nastojanju je otišao grčki proizvođač Trygons, koji je prvi u svijetu počeo s uporabom ovakvog mehanizma u kombinaciji sa svojojm strijelom kojoj su kukice pomaknute maksimalno natrag. U usporedbi ovog mehanizma sa scattom, dobije se impresivnih 14cm, a na slici se može vidjeti u čemu je razlika. Ovde nisu u potpunosti iskorištene prednosti mehanizma. Naime na ovom mehanizmu, zbog otvorenosti kućišta, može se koristiti i tzv. „Trygons“ strijela, dakle strijela kod koje je pin pomaknut maksimalno unatrag, o čemu će biti više u daljnjem tekstu.
Mislim da sam do sada naveo dovoljno razloga za odlučiti se za ovaj mehanizam, pogotovo zato što je potpuno ista složenost izgradnje. I cijena materijala je gotovao jednaka, a prednosti je puno. U daljnjem tekstu nastojat ću vam približiti samostalnu izgradnju mehanizma, uz korištenje amaterskih alata koji su svima dostupni, a potrebni su vam za izgradnju same puške - tako da dodatne investicije ne mora biti. Unaprijed bih vas molio da mi ne zamjerite ukoliko nešto nestručno napišem ili upotrijebim nekakav lokalni izraz umjesto stručnog. Vjerujte, ovo pišem u najboljoj namjeri. Za kraj uvoda, jedna ograda u američkom stilu: ovaj tekst, kao i njegov autor, ni u kojem pogledu nisu odgovorini za ozljede ili štetu nastalu primjenom ovdje navedenih savjeta.
Potreban materijal
Izgradnja samo jednog mehanizma je naravno najmanje isplativa. Povećanjem broja mehanizama cijena izgradnje po komadu se višestruko smanjuje. Razlog tome je u nemogućnosti kupovine prikladno malog komada INOX-a .Za izgradnju mehanizma, najbolje je koristiti najkvalitetniji nehrđajući čelik INOX A4, otporan na sve morske uvjete, ali gotovo jednako dobar je i INOX A2 koji je znatno jeftiniji i do kojeg je najčešće puno lakše doći.
Za izradu jednog mehanizma potrebno nam je:
INOX ·lim 8mm debljine komad otprilike 10x5cm, (to najviše ovisi o alatu s kojim režemo inox)
INOX· pravokutna cijev (Dimeziju namjerno nisam spominja, jer je teško naći idealnu, u svakom slučaju unutarnji promjer bi morao biti veći ili jednak 8mm, s tim da visina mora biti nekakvih 4cm, najbliže tome što sam našao bilo je 15*40mm vanjski, dakle unutarnje dimnezije cijevi bile su 12*37mm, zbog čega smo morali stavljati podloške uz unutarnje elemente [o svemu tome kasnije u tekstu], ali po preporuci jednog majstora koji se bavi INOX-om, može se naći i cijev s 12mm vanjskim, dakle idealna.)
INOX· vlačna opruga (za to smo koristili usluge jedne tvrtke na Jankomiru u Zagrebu koja nam je za 100kn savila metar opruge i zakalila ga, što je dovoljno za 90-tak mehanizama)
INOX šipka promjera 4-5mm ukupno oko 15 cm - zajedno s pinovima koji služe za ugradnju ( 4mm je sasvim dovoljno i drzi dobro, ali zlu ne trebalo, moze se stavit i 5mm, bez da se utjece na karakteristike mehanizma)
INOX šipka< 3mm (koja nije potrebna ukoliko se opruga mehanizma stavlja na pin koji drži mehanizam u pušci) dužine oko 13cm
Potreban alat
Za izradu mehanizma potrebni su nam:
Izgradnja mehanizma
Unutarnji elementi
Potreban alat
Potreban materijal:
INOX ploča debljine 8mm, minimalno 5*10cm (ovisi najviše o vještini uporabe alata)
Počet ćemo od izrade dva unutarnja elementa. Ukoliko niste u mogućnosti koristiti usluge računalnog rezanja metala, najjednostavniji način je taj da sljedeće dvije slike (slika 2 i slika 3) dovedete u mjerilo (ili iskoristite sliku koju ću stavit na kraju), isprintate to na samoljepivi papir, izrežete elemente točno po rubu, naljepite to na metal i po tome režete.
Isprintajte minimalno 10-tak komada, jer vam se prilikom obrade brusilicom često papir zapali.
Naravno, ne treba naglašavati da počnete s rezanjem barem nekoliko milimetara dalje od nacrta, a zatim brusom za brušenje (nije preporučljivo INOX brusiti sa brusom za rezanje INOX-a, jer je već dovoljno tanak) polako približavate rub metala rubu papira. Na elementu koji drži strijelu (slika3), rupica po sredini služi za line release kakav imaju Pathos puške, pa ukoliko se niste odlučili za taj sistem, nemorate tu rupicu ni bušiti. Pin koji kači strijelu obavezno ostavite veći, kasnije ćete ga prilagoditi konkretnoj strijeli koju koristite (iako je ta dimenzija standardna kod svih strijela, postoji mala razlika). Dužina od 8cm (na rozom dijelu) je proizvoljna, mozda bi bilo malo bolje da je koji centimetar manja, ali o njoj ovisi koliko ćete dodatnih centimetara efektivne duljine puške dobiti. 
Po dosadašnjem iskustvu, ta duljina nebi smjela prelazit navedenu vrijednost, jer ukoliko prijeđe, uvelike otežava ulaganje strijele u mehanizam. Naravno, prednji i stražnji kraj tog elementa moraju zadržati i oblik i dimenziju. Rupu za oprugu dovoljno je probušiti svrdlom od 2mm, ali nakon tog sa svake strane elementa većim svrdlom proširite rupu tako da jedan dio provrta izađe van ruba okidača (na slici 4 zelenom bojom) ili brusilicom pažljivo zarežite sa svake strane, s tim da vam u sredini ostane oko 2-3mm „mesa“. Ovo je potrebno napraviti kako bi se relativno tanka opruga ipak mogla zakačiti za debeli komad inox-a. Ukoliko vas estetika ne zamara, nemorate ovako obraditi obarač, dovoljno je da ostane ravni komad, ali ukoliko vam je bitan i izgled puške, a ne samo njena funkcionalnost, taj je dio oko kojeg se najviše morate potruditi, jer se kasnije vidi samo taj dio i kućište. Ovo je vjerojatno najkompliciraniji dio mehanizma za izraditi, zato je preporučljivo koristiti računalno rezanje.
Kućište
Potreban alat:
Potreban materijal:
Idealno bi bilo koristiti pravokutnu cijev unutarnje dimenzije 8*40mm, ali poslužit će bilo koja veća od te. Naravno, ne isplati se koristiti cijev unutarnjeg promjera većeg od 12mm, jer onda mehanizam postaje neupotrebljiv budući da vanjska dimenzija postaje prevelika, što oslabi ručku. Bitna stvar kod ovog mehanizma je ta da zadnji dio, koji mora biti u drvu, ne prelazi 1.5cm, tako da ručka puške može dovoljno ući u tijelo, čime je omogućeno bolje držanje puške i time veća preciznost.
Rupe za ugradnju mehanizma ovdje nisu probušene, preporučava se bušiti ih tako da se mehanizam stavi u pušku na točno mjesto, a onda kroz drvo bušimo (ili samo označavamo) rupe na mehanizmu. Ugradnja mehanizma opisana je ovdje . Prilikom bušenja rupa za unutarnje elemente, najbolje je postupiti tako da s vanjske strane stavimo elemente, prvo dio koji kači strijelu, procjenimo njegovu poziciju, a onda kroz rupu na tom elementu bušimo kućiste. Ovde je nespretno upotrebljen termin „procjeniti“ ali ne znam na koji način bolje opisati tu metodu. Rupa nije kod svakog mehanizma na jednakoj poziciji zbog razlicite debljine stijenke kućišta. To radimo tako da gledamo da stijenka mehanizma s unutarnje strane dolazi kojih 0,5mm od vrha dijela koji drži strijelu (Slika 6). Kada probušimo tu rupu, pinom fiksiramo element s vanjske strane kućišta. Kad fiksiramo taj element, uzmemo i drugi i po njemu bušimo drugu rupu. Kod druge rupe moramo paziti da nam dio koji drži strijelu ne zapinje za obarač. Jasnije se spomenuti problem može vidjeti na kompletnom nacrtu. 
Pinovi
Potreban alat:
Potreban materijal:
Opruga
Line release
Prva mogućnost je napraviti line release kakav koristi Pathos. 
Na dijelu koji kači strijelu probušimo dodatnu rupicu koja je pomaknuta prema obaraču. Jedan komad inox žice promjera oko 2mm (jednakog kolika nam je rupa) savijemo na „L“ i jedan dio uvučemo u tu rupu (zavarimo po mogućnosti) drugi, duži dio prolazi kroz kučište, za što je na kučištu potrebno napraviti adekvatnu rupu otprilike kao na slici 13. 
To radimo tako da bušimo rupu do rupe i kasnije malom turpijicom obrađujemo rupu. Rupu potrebno je napraviti i na drvetu, na mjestu gdje taj pin izlazi iz drveta, što može biti malo komplicirano. (slika 14)
Druga mogućnost je jedan od dobro poznatih line release sistema, kakav je „Mark Valentin“
Ili „helikopter“ kao treća mogućnost:
Štitnik obarača
Potreban alat:
Mala ručna brusilica
Brus za rezanje INOX-a
Stolna (ili obična) bušilica
Svrdlo HSS 3mm
Okrugla cijev promjera oko 6cm
Čekić
Morša (stega)
Eventualno polirka
Potreban materijal:
INOX lim 2mm 2*15-tak cm
Dvije INOX vide za drvo 3*10mm po mogućnosti s upuštenom glavom 
Još jedan komad dosta jednostavan za izgradnju, ali opet dosta bitan za estetiku puške. Od lima izrežemo traku širine oko 2cm (procjenimo prema širini ručke), ili koristimo već odrezanu lim. 
Potrebno nam je oko 15cm trake. Na njoj probušimo dvije rupe, kao na slici. Bilo bi dobro da rupe nisu u liniji, jer ovako, osim šte će bolje držati štitnik, postoji manja mogučnost da nam se raskoli drvo puške prilikom uvrtanja 
vijaka. Ukoliko za montažu koristimo
vijke s upuštenom glavom, onda rubu skosimo skošivačem ili svrdlom velikog promjera. Nakon što sa odabrane strane probušimo rupe, lim stavimo u stegu uz cijev promjera oko 5-6 cm kao na slici tako da je zelena točka mjesto na kojem stežemo. Nakon toga lagano rukom, ili uz pomoć čekića, savijamo lim dok ne dobijemo oblik polukruga. Zatim polukrug sa strane na kojoj su vijci stavimo u stegu i dovedemo do oblika na slici.Nadam se da sam bio dovoljno detaljan i da sam vam svima olakšao izradu mehanizma za podvodnu pušku. U razvoju mehanizma uz mene je sudjelovao i Blur.
Kao zadnje dvije sličice šaljem vam moj mehanizam koji je testiran na pušci sa 140cm efektivne duljine 2 gume proračunte za 116cm efektivne duljine. Jednostavno rečeno, funkcionira besprijekorno.
Da bi u potpunosti iskoristili prednosti ovog mehanizma potrebna vam je i „Trygons“ strijela koja je za većinu nas preskupa. Rješenje je to da običnu strijelu, s normalno pozicioniranim pinovima tj. kukicama, ispilite sa zadnje strane tako da vam pin dođe otprilike 5cm od kraja strijele. Zatim kopirate zadnji kraj strijele prije pilanja. Pritom onaj gornji, ravni dio, ne mora bit toliko dugačak. Naime, zbog otvorenog kučišta, dovoljno je 2-3 cm.
Donja slika prikazuje nacrt mehanizma, a ujedno je i zoran prikaz povećanja efektivne duljine budući da sadrži i dodani okidač klasičnog mehanizma.
·
·
Da ponovim još jednom disclaimer: ovaj tekst, kao i njegov autor, ni u kojem pogledu nisu odgovorni za ozljede ili štetu nastalu primjenom ovdje navedenih savjeta. Podvodna puška se nikada prilikom korištenja ne smije usmjeravati prema sebi ili drugim osobama, bila ona opremljena serijskim mehanizmom za okidanje ili onim iz kućne radinosti!
·
Sa štovanjem, Ivan Stanić (Kekoos)
·