Na kraju smo meteorološkog ljeta. Prošlo je točno 6 mjeseci otkad sam dobio na ispitivanje C4 Monoscoccu (Monoskoka), pušku na gume, s tijelom izrađenim iz karbonskih vlakana, koja je na svojoj prezentaciji na EUDI show-u u Bologni zainteresirala mnoge podvodne ribolovce.
Nakon višegodišnjeg perioda konstantno sličnih arbaleta, koje su se međusobno razlikovale samo po nekim nebitnim estetskim detaljima, konačno se pojavio revolucionarni proizvod koji je dao snažan impuls daljnjem razvoju ovakvog tipa puške, a koji je vrlo malo evoluirao u zadnjih 50 godina.
Sama upotreba karbonskih vlakana za tijelo puške nije originalna; na tržištu se već nekoliko godina nalaze tijela cilindričnog oblika u različitim dužinama. Nastale s ciljem da reduciraju savijanje tijela pod silom napetih, asimetrično postavljenih, guma (zbog otprije poznatih svojstava čvrstoće i lakoće drugih konstrukcija od karbona), ove cijevi su zamjenile prijašnje iz aluminija, drveta i drugih materijala, ne mjenjajući međutim, opći izgled cijele puške. Kod Monoscocce, napokon, eliptični presjek tijela sužava se prema glavi, smanjujući tako hidrodinamički otpor dijela puške (onog najdalje od drške) koji prilikom pomicanja u stranu čini najduži put.
Glava malih proporcija (dimenzije su joj esencijalne), perfektno je prilagođena funkcioniranju koje sam prethodno opisao, čineći pušku ekstremno pokretljivom čak i u kritičnim situacijama: u jakoj struji ili prilikom brzih premještanja puške koje prethode gađanju ribe u bijegu.
Rezultat ovakvog projektiranja je i da su gume priljubljene uz tijelo puške. Gledajući pušku iz profila ne vidimo svjetlo između napetih guma i noseće strukture (tijela), a prilikom rukovanja, osim što je smanjen hidrodinamički otpor, smanjene su i vibracije guma. Tako se izbjegava karakterističan zvuk koji tako alarmantno djeluje na akustičke senzore riba.
Osim revolucionarne strukture, detalj koji više od drugih karakterizira ovo oružje je držak; štampanjem izveden kao jedinstvena cjelina, zajedno s tijelom puške (tako i ona zapravo predstavlja samo tijelo puške). Može nam se činiti da ovakvo konstrukcijsko rješenje ima samo estetsko-praktičnu funkciju, ali zapravo ima puno šire konstrukcijsko značenje. Kod pušaka s odvojivom drškom, napetost guma koje su zapete za zub okidača, proizvodi moment koji teži rotaciji drške prema gore, oko klina koji drži spojenu dršku s tijelom. Ovaj rad je kritičan za spoj između dva dijela koji su podvrgnuti trenju i ponekad dovodi do razdvajanja dijelova ili oštećenja drške. Mehanizam za okidanje, utvrđen u strukturi puške, omogućuje priljubljen položaj sulice uz tijelo puške; rješenje koje s gledišta statike sila, čini minimalnim savijanje sulice. To savijanje, čak i kada imamo potpuno čvrsto tijelo puške, zahvaljujući materijalu od kojeg je napravljena, uvjetuje gubitak dijela energije guma. Energija izgubljena radi savijanja sulice, proporcionalna je kvadratu momenta savijanja, pa stoga, što je sulica bliža tijelu puške, manje će energije biti potrebno za njeno savijanje a time ujedno i na deformaciju vlakana.
Isti zaključci se mogu donijeti i za ulogu glave na savijanje tijela puške, obzirom na položaj guma: što su niže postavljene u odnosu na os nosećeg dijela puške manje će biti savijanje, uzrokovano silom napetih guma. Ovakva geometrijska rješenja optimiziraju, dakle, iskoristivost energije guma, izvlačeći u potpunosti njihov potencijal.
Mehanizam za okidanje je dosta povučen u odnosu na rukohvat, što čini astu manje stršećom, a cijelu pušku kompaktnijom; prednost prilikom pomicanja puške u stranu. Za neke ribolovce, ovakvo rješenje može izazvati probleme prilikom napinjanja. Da bi se zapela ogiva za zadnji zarez na sulici, ruke se moraju približiti skroz tijelu, što iziskuje veću snagu od one koja treba za napinjanje tradicionalne puške iste dužine. Uvjeren sam da je za prebrođavanje ove neugodnosti neophodno malo vježbe i praksa do koje ćemo doći samo stalnim korištenjem puške.
Opisane pozitivne karakteristike čine Monoscoccu odličnom puškom za tehniku prikradanjem (agguato) i što se pokretljivosti tiče i što se preciznosti i snage tiče. Puška se prodaje sa sulicom promjera 6,5 mm, ali je meni stavljen na raspolaganje model sa sulicom promjera 6 mm; zbog toga što osobno preferiram lakše i brže sulice. Balans puške je proračunat prema originalnoj sulici ali možete upotrebljavati i tanje, ali duže (10 i više cm) sulice, kako bi zadržali balans blizu neutralnog.
Kao i svaki novi proizvod, ova puška ima još dosta prostora za evoluiranje i usavršavanje, što se vidjelo za vrijeme mog ispitivanja. Vremenom su se iskristalizirali nedostaci koji nisu zanemarivi i o kojima sam već obavijestio proizvođača.
Najuočljivija neugodnost je delikatnost cijele noseće strukture puške. Ova krhkost se ne manifestira pod morem nego izvan vode, u fazama transporta puške, npr. u plovilu ili kad se ulazi u more direktno sa stijena. Ukoliko se puškom udari u okolni teren može doći do napuknuća strukture, koja će onda izgubiti nepropusnost neophodnu da se izbjegne naplavljivanje cijevi. Ako se to dogodi, neophodna je operacija restauriranja u tvornici ili ako je otvor malen, direktno na mjestu nezgode. Sloj Acquasure-a ili Acquaseal-a (uretanska smola) duž pukotine, nakon brušenja površine brusnim papirom, bit će dovoljan za novu nepropusnost. Čak i zakrpa od gumenog materijala, poput one za krpanje "gumenjaka", riješit će problem u nuždi, dok se ne popravi definitivno kod proizvođača. Nemojte se uplašiti samo radi ovog limita: u svijetu sportskih ribiča-udičara, već se godinama koriste proizvodima iz istih materijala bez većih neugodnosti. Nijedan pecaroš niti ne sanja o tome da svoj suvremeni štap za pecanje zamjeni starim i teškim štapovima od staklenih vlakana ili bambusa, samo zato što su otporniji na udarce, već je naučio na veću pažnju za svoju opremu iz karbonskih vlakana. Treba samo nastojati da se pojedini posebno krhki dijelovi strukture, kao što su prednji kljun ili rukohvat, zaštite navlakama od gume ili nekog drugog elastičnog materijala koji apsorbira udarce ili već naći neko drugo konstruktivno rješenje.
Držak se kliže po glatkim ronilačkim odijelima kada se postavi na grudi radi napinjanja i nema prsten za pričvršćivanje na bovu ili rezervni mulinelo. Napinjanje bi bilo lakše kada bi se stražnji produžetak povećao ili se montirala anatomska navlaka. Cjelokupan držak općenito, ima izgled, nedefiniran do kraja.
Otvor za izlaz sulice na glavi je preuzak, pa špaga ne prolazi komotno, a ponekad zapne i za ogivu. Nisam još siguran da li su za ovu neugodnost krive samo dimenzije glave ili postoje i drugi razlozi, kao dimenzije luka ogive, vrsta špage ili npr. debljina guma. Nastavljam svoja ispitivanja kako bi što prije došao do pravog odgovora. Sigurno je jedno, a to je, da mi se kod Monoscocce puno češće događaju ovakve nezgode, nego kod mojih starih pušaka iz drveta, koje imaju veću glavu.
Okidač je premalo osjetljiv, što zbog projektnog rješenja, kojim se namjerno produžuje njegov hod pošto ne postoji kočnica, a što zbog utjecaja dimenzija kućišta u kojem je smješten mehanizam i pozicije mehanizma u kućištu. Ako ovaj nedostatak postane preuočljiv, kao i kod drugih neugodnosti, proizvođač je na raspolaganju za modifikaciju sukladno garanciji.
Puška stvorena za velike mogućnosti, predviđena je za gume s navojima promjera 16 mm odn. stvarnih 14 mm. Potpuno je vidljivo da su momentalno montirane gume promjera 18 mm s navojem od 16 mm, što, međutim, ide na štetu trajnosti guma, jer povećava trenje između gume i navoja, pa se gume brže oštećuju. Preferirao bih navoje na glavi puške većeg promjera koji bi prihvatili gume promjera 20 mm. To bi povećalo proporcije glave i njenu težinu, ali bi omogućilo bezbolno montiranje debljih guma.
Svoju Monoscoccu sam personalizirao na način koji će sigurno interesirati čitaoce. Plastičnu masu bijele boje (Utilplast) proizvođača GPI, aplicirao sam na rukohvat puške čime sam dobio njen anatomski oblik i veću uočljivost s površine.
Nanio sam jednu ruku fonoupijajućeg premaza (zvučni izolator od 3M) na donju površinu tijela puške kako bi reducirao zvukove prilikom trljanja puške o kamenje a i povećao trajnost (obratiti pažnju da se ne pretjera s nanošenjem, jer će se promjeniti plovnost puške). Postavio sam tanku plastičnu traku na tijelo puške, na dijelu koji korespondira s položajem zareza na sulici, kako bi izbjegao eventualna oštećenja materijala od sulice, prilikom okidanja.
Ne bih ulazio u kritike dodataka - guma, ogive, sulice i sl. jer svaki ribolovac ima svoje preference i gotovo sigurno će se opremiti onako kako njemu najbolje odgovara.
Korektnosti radi, poslao sam ovaj prvi dio članka, mom prijatelju, Marcu Bonfantiju koji mi je poslao e-mail gdje me je zamolio da objavim nekoliko njegovih napomena kako bi pojasnio neke od manjkavosti koje sam uočio kod Monoscocce.
Monoscocca 100, koju sam koristio 6 mjeseci na mojim ribolovnim pohodima je, ustvari bila prototip, koji je u međuvremenu prije nego što je ušao u serijsku proizvodnju, usavršen, kako strukturno tako i u konstrukcijskim detaljima, kako bi se dobilo otpornije i robusnije oružje. Prednji kljun, u početku šupalj, sada je pun. Kritične točke su pojačane. Tkanina od karbonskih vlakana u serijskim modelima, ima puno šire tkanje nego na prototipu i garantira otpornost adekvatnu upotrebi u najkritičnijim situacijama u kojima se podvodni ribolovac može naći. Osim toga, namot je dupliciran na tijelu puške, a tripliciran na dršku.
Giorgio Dapiran
1.10.2000