Osnovna karakteristika Totemovih laštikača (jer samo njih proizvodi) je da su proizvedene od drveta, zanatskim metodama (uz pomoć ručnog alata za obradu drveta), tako da zapravo nije riječ o (velikoj) serijskoj proizvodnji. Puške se uglavnom rade po narudžbi i zapravo je svaki primjerak original za sebe. Svaka puška koja se proizvede, odnosi se na bazen i tamo se isprobava i balansira kako bi se dobio idealan balans (ili onakav balans kakav traži naručioc) s obzirom na vrstu guma i sulice kojom je puška (po narudžbi ili serijski) opremljena. Totemove laštikače, jedinstvene su gotovo u svakom detalju.
Model Tahiti L nije u tome izuzetak. Ovaj model razlikuje se od modela Tahiti po tome što ne koristi držak i mehanizam za okidanje komercijalnih modela arbaleta. Ovdje je cijela puška napravljena od drveta kao monotijelo, u jednom komadu. Jedino je sam držak, također od drveta, dodatno usađen. Ovakva koncepcija omogućava veću čvrstoću puške u odnosu na klasični Tahiti (i sve druge lastikače koje su sastavljene iz više dijelova - glava, cijev, držak,...) jer se izbjegava kritični spoj između cijevi i drške s kučištem mehanizma za okidanje, a i sila napetih guma se prostire na veću površinu kroz cijelo tijelo puške, dok kod klasičnih arbaleta silu trpi uglavnom cijev.
Puška nije napravljena od jednog, punog komada drveta već se radi o laminiranom drvetu. U slučaju testirane puške, tri letvice od 2 različite vrste drveta (list iroka u sendviču između dva lista tikovine - uz doplatu mahagonija) međusobno su sljepljene epoksidnim smolama i onda nakon sušenja obrađene. Iroko, u sredini gdje je vodilica, daje tvrdoću dok tikovina sa strane daje lakoću i veću otpornost na morsku vodu. Ovakvim postupkom dobija se još čvršća i stabilnija (na isušivanje, krivljenje i sl.) struktura u odnosu na puno drvo uz istovremeno manju masu cijele puške. Nakon što je puška završena, zaštićuje se sa 4 sloja epoksidne smole i još 3 sloja poliuteranskog laka koji je štite od utjecaja morske vode, sunčevih zraka i ostalih atmosferilija.
Model Tahiti L, kao i obični Tahiti, nema klasičnu glavu. Sulica je potpuno otvorena duž čitave dužine cijevi što omogućava najbolju moguću definiciju cilja tokom gađanja, a samo gađanje postaje instiktivnim. Da sulica ne bi ispala sa cijevi koristi se poseban sistem namatanja najlona (krene), koji ide preko sulice i drži je na mjestu tako da se puška može okrenuti potpuno naopačke ( tako sam nosio pušku za vrijeme plivanja na površini jer mi je ta tehnika bila ugodnija), a da se sulica ne pomakne. Teoretski bi se čak moglo i gađati iz takvog položaja, kad bi imalo smisla.
Specifičan sistem montiranja najlona uvjetuje da se ovaj savija na više mjesta nego što je to uobičajeno pa bi najlon trebalo mijenjati češće nego na klasičnim arbaletama.
Kako puška nema pravu glavu, koristi cirkularne gume koje se montiraju u poprečnom otvoru na cijevi. Otvor je prorezan s donje strane za laku i brzu montažu guma. Ovaj sistem, preuzet je od pušaka koje se koriste za lov u plavom, u Americi, Australiji, Oceaniji i drugdje. Na testiranoj pušci montirana su dvije crne gume, promjera 16 mm dok se prema željama mogu koristiti gume između 15 i 18 mm. Vrsta i dužina guma su po želji, a serijski se postavljaju gume američke proizvodnje koje se kupuju u metrima i režu se prema želji ili Merou-ove gume standardnih dužina. Ove gume imaju još jednu zanimljivost.
Ne koriste klasičnu ogivu (potkovu) s navojem za gume, već je direktno na njih montirana obična čelična sajla ili specijalna (i skupa) spectra uzica koje se kače na sulicu. Ovakve gume imaju dvije bitne prednosti u odnosu na uobičajene gume s navojima. Imaju bolju iskoristivost - oko 5 cm dodatne dužine guma je aktivno (potencijalnu energiju napete gume ima tek oko 1/3 njene ukupne dužine dok ostatak ne daje gotovo nikakav potisak) i nema efekta padobranskog kočenja koji se javlja kod guma s navojem. To znači veća snaga i veća brzina. Uz to, ovakve gume ne stružu po cijevi i ne ostavljaju brazgotine (što je, doduše, čisto estetski efekt). Cirkularne gume su također i potpuno pokretne pa su uvijek pravilno napete za razliku od onih koje imaju navoj i koje se "lome", pošto uzdužna os guma nije u istoj ravnini s uzdužnom osi sulice (izuzetak su Sniper i Seatec koji imaju pokretne dijelove glave kod navoja).
Ispod guma, s donje strane glave, montirana je čelična ušica za prolaz i namatanje najlona odn. uzice, a s prednje desne strane, urezan je zarez kroz koji ide najlon. U prednju stranu glave, umetnut je i epoksidnom smolom "zazidan" olovni uteg radi balansiranja, pošto drvena puška čak i sa sulicom ima veliku pozitivnu plovnost, a dodatno se još poništava težina mulinela na drugom kraju puške.
Monolitno tijelo (cijev) je, kako je već rečeno, izrađeno potpuno od drveta i njegova prirodna boja odlično maskira pušku pod vodom. Presjek tijela nije okrugao već pravokutan (duža strana je okomita) s urezanim kanalima za gume i vodilicom.
Puška je uočljivo korpulentnija od klasičnih arbaleta čiji okrugli presjek cijevi obično ima promjer 28 mm. Čitavom njenom dužinom, od vrha glave pa sve do samog mehanizma za okidanje, proteže se vodilica za sulicu, koja pridonosi izvanrednoj preciznosti Tahitija L. Vodilica je relativno tanka pa je to jedini osjetljivi dio puške u smislu da ju je moguće izguliti ili oštetiti, npr. prilikom postavljanja sulice na pušku. Primjenom drveta i još k tome laminiranog, te cirkularnih guma koje su pozicionirane u osi cijevi, dobija se savršeno čvrsta arbaleta koja se neće saviti niti djelić milimetra, čak ni kada se koriste 2 cirkularne gume od 18 mm i to još skraćene.
Time ne samo da se utječe na preciznost puške već se, prije svega, omogućava potpuno iskorištenje energije guma. Posljedica toga je da se mogu koristiti i slabije gume, koje se lakše napinju i manje trzaju, a još uvijek imaju isti efekt kao klasične arbalete sa skraćenim gumama koje, međutim, imaju snažan trzaj, teško se napinju, a često i gube na preciznosti. S jačim pak gumama, svakim smo odapinjanjem na granici trganja uzice ili najlona (uz osjetan trzaj), pa je u tom slučaju preporučljivo korištenje gumenog amortizera ili duplog namatanja najlona. Mehanizam za okidanje i okidač su laserski izrezani iz bloka nehrđajućeg čelika najveće kvalitete i nemaju niti jedan plastični dio.
Debljina mehanizma je 8 mm i smatra se najčvršćim u Europi. Bez problema bi trebao izdržati silu duplih guma od 18 mm. Mehanizam funkcionira potpuno glatko dok je samo okidanje mekano s kratkim hodom otponca i malom silom potrebnom za njegovo pritiskanje. Cijeli mehanizam je smješten u kazetu od inoxa, koja se utvrđuje u drveno tijelo puške s dva inox vijka, tako da se sve zajedno lagano vadi radi detaljnijeg održavanja. Branik okidača je također izrađen od nehrđajučeg čelika (savijena čelična šipka) i dovoljno je velik da se može gađati i u zimskim rukavicama, iako bih osobno volio još koji centimetar prostora.
Drveni rukohvat usađen je u tijelo puške i zaljepljen epoksidnom smolom. Potpuno je čvrst i siguran. Ergonomskog je oblika, dobro odabrane debljine (deblji od O.ME.R.-a, a tanji od Picassa ili Cressija), te odlično leži u ruci. Doduše, to je relativna stvar pa će nekima odgovarati više, a nekima manje. Ja bih ga, eventualno, još malo ukosio, mada je i ovako ugodniji od većine drugih. Kako je lakirano drvo poprilično sklisko, bočne strane drška su ohrapavljenje brušenjem. Svejedno bih preporučio upotrebu rukavica radi sigurnijeg zahvata. Na dnu drške se nalazi (pre)mala omča od spectre za kvačenje puške na bovu i sl. Lošija strana drška je što je prirodne boje drveta tj. smeđ pa je puška ostavljena na dnu teško vidljiva, a u mutnoj ili dubljoj vodi gotovo potpuno nevidljiva. To se može popraviti omatanjem drška svijetlom trakom za rukohvate teniskih reketa ili nekim drugim materijalom svijetlih boja. Na stražnjem kraju puške, s desne strane, iza mehanizma za okidanje, postavljen je sistem za otpuštanje uzice.
Sistem je vrlo jednostavan i sastoji se od savinute čelične žice koja na kraju ima plastičnu kuglicu (jedini plastični dio na samoj pušci). Uzica ili najlon se jednostavno zakvače iza kuglice koja ih lagano propušta prilikom okidanja.
Na samom kraju puške, montirana je drvena pločica za olakšavanje napinjanja. Ovaj detalj bi po mom mišljenju mogao biti i bolje riješen. Estetski je uistinu lijep, ali je nepraktičan. Malo je preuzak i dosta gladak tako da sam svaki put prilikom napinjanja imao osjećaj da će skliznuti s prsa, iako se to, moram priznati, još ni jednom nije dogodilo.
Po meni bi trebao biti malo širi i narezan sa stražnje strane ili obložen gumom. S jačim gumama i originalnom pločicom kakva je sad, masnice na tijelu su neizbježne.
Puška ne posjeduje nikakvu kočnicu što i ne smatram nedostatkom (gotovo svi profesionalnci vade kočnice iz njihovih standardnih pušaka).
Testirana puška koristi Demkinu sulicu promjera 6,5 mm i 160 cm dužine. Možda će se dužina sulice u prvi mah činiti prekratkom, ali je Totem na ispitivanjima utvrdio da njegove puške imaju najbolje perfomanse baš s kraćim i debljim sulicama. Dizajn sulice je specifičan poput cijele puške. Prvo, pero je postavljeno samo s donje strane i potpuno je ravno tj. nema onog uzdignuća na kraju kojemu je namjena lakše otvaranje pera nakon pogotka. To je nepotrebno pošto se pero u ovom slučaju lako otvara uz pomoć same sile teže, a s druge strane, potpuno ravno pero znatno smanjuje hidrodinamički otpor što rezultira većom brzinom i preciznošću.
Nedostatak je obavezno korištenje gumice koja će držati pero sklopljenim (iako sam ulovio zubaca od 2,2 kg i sa spuštenim perom). Ova modifikacija je napravljena u Totemu dok originalne Demkine sulice imaju klasična pera s gornje strane.
Drugi detalj je, međutim, Demkin dizajn. Sulica nema klasične zareze u koje se kače ogive (potkove) odn. gume, već male kukice, slično sulicama na američkim arbaletama za lov na veliku pelagijsku ribu. U Totemu su kukice dodatno reducirali pa je napinjanje (kačenje) olakšano, a istovremeno sigurnije od slučajnog otpuštanja. Ovakva koncepcija daje sulicu bez oslabljenog mjesta (zarez) na kojem se obično krivi i lomi kad pogođena velika riba krene. Svi koji su izgubili velikog gofa ili licu zbog pucanja strelice znaju o čemu se tu radi. Otpor bi, doduše, kod ove sulice trebao biti veći, ali ja ga u praksi nisam primjetio.
Sulica se i ne vidi kod ispaljivanja, a i bez problema prolazi kroz ribu ostavljajući je obično na uzici. Jedini, po meni, pravi nedostatak same sulice je da se ne može koristiti na puškama s klasičnom glavom jer bi kukice zapele prilikom izlaska. U kombinaciji s Tahitijem, to međutim nije problem.
Rolica (mulinel), kojom je opremljen testirani Tahiti L, također je Demkin proizvod. To je njihov vertikalni model velikog kapaciteta (70 - 100 m, ovisno o debljini same uzice). S lijeve strane mulinela nalazi se ručica koja kontrolira brzinu otpuštanja odn. snagu kočenja uzice, a s desne strane je ručica za namatanje koja se može uvući u tijelo mulinela da ne strši kad nije u upotrebi. Rolica je uglavnom napravljena od plastike dok su osovine i vijci od inoxa. Po želji se može montirati gotovo bilo koji model mulinela koji postoji na tržištu.
Prvi susret s Tahitijem L, zahtjevao je određeno prilagođavanje. Prvo se treba naviknuti na specifičan sistem postavljanja najlona, tako da ovaj drži sulicu na mjestu. Najlon se od kraja sulice, gdje je vezan, provodi do kukice od inox žice s gornje lijeve strane glave, od koje ide preko sulice u zarez s prednje desne strane glave pa uz tijelo do kuglice na kraju puške koja ga drži do i otpušta nakon izbacivanja sulice. Na početku je bilo ispadanja sulice i gubljenja živaca, ali kad se čovjek navikne, sve ide dosta brzo. Sam sistem namatanja najlona nije složen kao što se možda na početku čini, ali je žica s kuglicom, koja drži i otpušta najlon dosta slaba pa najlon zna ispasti sam od sebe ako se jače pritegne što onda dovodi do šetanja sulice. To je na početku usporavalo proces napinjanja puške, ali kad sam ušao u grif, napinjao sam Tahitija čak i brže nego svoj stari vjerni O.ME.R. Master 16/106, koji je osjetno kraći. Tome su uglavnom pridonijele gume koje nisu pretvrde i vrlo se lako napinju (gotovo neprirodno lako), a opet imaju veću efikasnost od Mastera.
Kako drvo ima veliku pozitivnu plovnost, puška je otežana na prednjem kraju kako bi plovnost bila neutralna (testirani model je balansiran za sulicu promjera 6,5mm/160 cm dužine, dvije cirkularne gume i mulinelom). Iako teža u odnosu na Master 16/106, a pogotovo u odnosu na karbonske puške, Tahiti L 120 se lako kontrolira i ne umara ruku. Po mom ukusu, bolje bi bilo da je balast smješten negdje oko sredine puške tako da ova bude potpuno vodoravna kad je se pusti. Ovako, malo preteže prema glavi, ali dosta ronioca preferira baš takav balans, s malo težom glavom da mogu bolje "osjetiti" pušku. Za vrijeme dužeg plivanja po površini, eventualno se može osjetiti teža glava, kada puška voli zaroniti prema dolje čim se malo ukosi (to karakterizira gotovo sve aluminijske duge puške), ali interesantno je da, što se ide dublje, puška postaje sve ugodnija za držanje. Na -15m npr. gotovo da se ne osjeti u ruci. Iako, po mom mišljenju, nešto slabijeg balansa od Mastera 16/106, Tahiti L je svejedno pokretljiviji pod vodom i to uprkos većoj dužini. Razlog tome su cirkularne gume koje su, napete, potpuno priljubljene uz tijelo puške te pružaju puno manji otpor za razliku od visoko postavljenih guma na Masteru 16 koje snažno vibriraju kod svakog malo bržeg pomicanja puške. Kod Tahitija uopće nema vibracija prilikom pomicanja puške lijevo - desno, a tek nešto malo pri naglom spuštanju vrha arbalete. Za ilustraciju pokretljivosti Tahitija L, mogu reći da sam uspješno lovio na čeku i nešto manje uspješno na prikradanje u plitkoj vodi, iako to očito nije puška za tu namjenu. Uspio sam pogoditi cipla u odlasku prilikom čega sam morao okrenuti pušku za otprilike 130° u desno i dići ju na gore, te zubaca, također u odlasku, kad sam pušku morao prebaciti za oko 90° u lijevo, a onda brzo, ponovo u desno. Na pokretljivost testiranog Tahitija treba naravno gledati relativno, jer ipak se radi o pušci dužine 120 cm koja sigurno neće biti pokretljiva kao neka 90-ica.
Nišanjenje Tahitijem je slijedeća stvar na koju sam se trebao naviknuti. Godine upotrebe klasičnih arbaleta dovele su do lagane zbunjenosti kad ispred ribe nisam vidio glavu puške i nišan kojeg sam uvijek koristio kao referencu. Međutim, nije dugo trebalo da se naviknem gađati preko sulice, a kad sam nakon nekog vremena ponovno uzeo Master 16 u ruke, iznenadio sam se kako mi je odjednom postao nepraktičan. Prilikom ciljanja, pola ribe zaklanjala bi mi glava puške koju osobno smatram za jednu od najboljih na tržištu. Kad se gađa Tahitijem, riba se vidi kompletno i puno je lakše gađati, ne ciljanu ribu, već određeni njen dio.
Preciznost puške je neupitna. Moram priznati da sam na početku bio skeptičan prema preciznosti arbaleta sa cirkularnim gumama. Razuvjerio me promotivni video proizvođača na kojem se jasno vidi kako Tahiti od 120 cm u konfiguraciji kakva je i testirana puška (dvije cirkularne gume od 16 mm te sulica od 6,5mm/160 cm dužine), na bazenu, pogađa drvenu metu promjera 8 cm na daljini 6 metara od vrha harpuna (dakle oko 8 m od ronioca) takvom snagom da je poslje teško iščupati sulicu iz mete. Proizvođač tvrdi da su takvi pogotci uobičajeni, čak i na daljinama preko 6 m od vrha harpuna. Ne znam niti jednu drugu europsku arbaletu na gume koja ima takvu kombinaciju snage i preciznosti (postavite metu promjera 8 cm na oko 8 m od Vas, pa će Vam možda biti jasnije).
Osobno nisam provjeravao preciznost puške na krajnjim dometima, ali sam uspio pogoditi murinu od 4 kg točno u glavu s udaljenosti od oko 2 m od vrha harpuna (oko 4 m od prsa, što predstavlja otprilike krajnji domet za večinu lastikača od 100 cm), pri čemu je murina bila usmrćena na mjestu.
Što se tiče snage i brzine, od 5 ulovljenih zubataca ove jeseni, 4 su bila propucana na uzicu (najveći 3 kg) dok je peti, onaj pogođen u odlasku, pri čemu je strelica ušla na bok, a izašla na glavi pa je i on bio usmrćen na mjestu. Tu je došlo do izražaja instiktivno gađanje koje je kod Tahitija lakše jer se gađa preko sulice.
Kod gađanja sam očekivao puno veći trzaj, ali veća masa puške i relativno slabije gume pridonijeli su da trzaj nije veći od onog na Masteru 16 /106 opremljenim jednim parom Dessaultovih guma od 16 mm.
ZAKLJUČAK :
Tahiti L 120 je arbaleta izvanrednih perfomansi, dobre pokretljivosti i odlične, ručne, izrade. Po perfomansama i kvaliteti ni jedna (veliko)serijska laštikača u Europi joj nije ravna.
S druge strane, to nije puška za početnike i od vlasnika zahtjeva određeno iskustvo. Osim toga, to nije "all round puška" i najbolje se snalazi na čeki i u plavom, u situacijama u kojima se traži snaga, brzina i domet.
Uz normalno održavanje, ispiranjem u slatkoj vodi i nanošenjem silikonskog spreja na metalne dijelove, proizvođač preporučuje, (ali nije obavezno) i premazivanje puške poliuertanskim lakom jednom godišnje - na kraju sezone. U tu svrhu priređen je i kit za popravak i održavanje koji sadrži uputstva, epoksidnu smolu i aditive, poliuretanski lak, brusni papir i jedan kist. Eventualne brazgotine se vrlo lako popravljaju epoksijem, a uz redovno održavanje puška će potrajati duže od vlasnika. Proizvođač je predvidio i torbu (kupuje se odvojeno) u koju se mogu smjestiti tri puške. Za svaku pušku je predviđen poseban džep koji je dovoljno velik da primi i mulinel te po dvije trake s "čičkom" za pričvršćivanje pušaka. Na taj način puške uvijek stoje na mjestu i ne prepliću se. S unutrašnje strane futrole nalaze se još i dva džepa u koji se mogu smjestiti rezervni dijelovi za puške, ali i dijelovi ronilačke opreme (maska, nož, svjetiljka i sl.). Futrola je izrađena od čvrstog najlona i debelo je podstavljena između vanjske i unutrašnje stjenke tako da štiti puške pri evenutalnom padu.
Na kraju o isplativosti. Cijena same puške, bez dodatne opreme (mulinel, uzica, rezervne gume i sulica, doplata za mahagonij i dr.) u Italiji je tek nešto skuplja od cijene O.ME.R.- ovog karbonskog Mastera 2000/20 od kojeg je znatno bolja u svim karakteristikama. Da ne govorimo o tome da se dobija ručni rad. Ta cijena, naravno, nije mala pa je Tahitija L teško preporučiti neiskusnijim podvodnim ribolovcima koji je neće znati ili moći u potpunosti iskoristiti. Onaj tko nabavi Tahiti L, imat će, s druge strane, podvodnu pušku koju će uspješno moći koristiti i njegovi nasljednici kad sam prestane loviti.
|
Snaga |
4.5*/5** |
ZA
- brzina - preciznost - kvaliteta izrade - pokretljivost (obzirom na dužinu) - funkcionalnost - odnos sila napinjanja/enegija izbačaja - sistem za okidanje |
|
Brzina |
5 |
|
|
Preciznost |
5 |
|
|
Pokretljivost |
4,5 |
|
|
Balans |
4 |
|
|
Kvaliteta |
5 |
|
|
Funkcionalnost |
5 |
PROTIV - preuska pločica za napinjanje - premala omča za kvačenje na bovu - neuočljiva boja drške |
|
Praktičnost |
4 |
|
|
Dizajn |
4.5 |
|
|
Cijena |
3.5 |
|
|
Odnos cijena/kvaliteta |
5 |
|
|
UKUPNO |
4,54*/4,63** |
Ovaj test i ocjene su rezultat isključivo osobnog i subjektivnog mišljenja autora.
Alan Černava
2.11.2001