Radi se o dvije drvene (u vlasništvu moje malenkosti), dužina 90 cm i 110 cm, te jednoj karbonskoj, dužine 100 cm. Razlog zbog kojeg sam se odlučio na ovakvo testiranje je prvenstveno loša ribička prognoza za taj dan, i naravno, zato što imam priliku usporediti ova skupa oružja i pokušati barem donekle odgovoriti na vječito pitanje: drvo ili karbon? Obzirom da sam se u potpunosti navikao na drvene puške, smatrao sam da ću, poznavajući sve njihove prednosti i mane, vrlo objektivno moći procjeniti kakva je razlika u odnosu na karbonske. Mojoj objektivnosti u ovom testu zasigurno je pomogla i činjenica da sam karbonsku pušku na ovom testu praktički prvi put uzeo u ruke (pod morem).
Po mome mišljenju, jedna od najvećih mana "modernih" pušaka za podvodni ribolov je ta što skoro svaki model zahtjeva fino podešavanje tj. potrebno je dobro odabrati kako strelicu tako i laštike. Ukoliko jedna od ove dvije stvari nije "pogođena", događat će Vam se vrlo frustrirajuće i neobjašnjive situacije, a prvenstveno stoga što niste odvojili dovoljno vremena za testiranje. Lovački instikt skoro uvijek prevlada te se krene u ribolov po principu "skupa je i mora bit precizna".
Najjednostavniji princip kupovine i opremanja oružja, kojeg sam nažalost vidio kod previše novopečenih vlasnika, bio je taj da im prodavač odredi postavke te da se sa takvom puškom kreće u lov. Meni je osobno ovakva situacija bila neprihvatljiva prvenstveno zato što ne kupujem konfekciju nego "robu po mjeri". Smatrao sam da, obzirom na cijenu i bajke koje sam slušao, ovo oružje mora biti produžetak moje ruke, te da nitko nije u stanju posložiti ga prema mojim osobnim potrebama. Kako fiziku i strojarstvo ne poznajem dovoljno, svoju postavu posložio sam na teži način: isprobavanjem. Mijenjati strelice i laštike zasigurno nije jednostavno prvenstveno radi troškova ali sam imao sreću i dovoljno "promjena", te sam u tim okvirima uspio pronaći željenu postavu. Postavljanje ili prilagodba puške tema je sama za sebe, pa je treba ostaviti nekome tko je u stanju objasniti sve promjene sa znanstvenog stajališta. Iz ovog razloga u ovom članku biti će izneseni moji osobni dojmovi i to isključivo kroz prizmu podvodnog lovca.
U ovom dijelu teksta opisat ću Vam moje postavke i osobne utiske pri isprobavanju raznih kombinacija laštika i strelica. Za ovaj usporedni test korištene su sljedeće podvodne puške:
Kupljena puška bila je opremljena sa dva cirkularna laštika debljine 16 mm standardnih proračunskih dimenzija (mislim da su bili od proizvođača Rob Allen crni), spektrom te strelicom dužine 130 cm i 6,5 mm debljine. Strelica je bila s kukicama i perom s gornje strane. Sa ovakvom postavom puška je prije svega bila nepredvidiva, barem u ono vrijeme kada sam je ovakvu i koristio. Smatram da su uzrok tome bili dupli cirkularni laštici te originalna strelica koja mi se od samog početka činila previše mekana. Iako je težina opremljene puške bila skoro dva kilograma na suhome, trzaj je po mome mišljenu ipak bio prevelik da bi se uspostavila maksimalna kontrola. To je rezultiralo je drastičnim padanjem strelicei zanošenjem u lijevo. Nakon dužeg vremena frustrirajućeg lova, mijenjam postavu i umjesto standardne strelice stavljam Demku 130 cm dužine, promjera 6,5 mm s dva pera i kukicama. U ovom slučaju, iako sam ostavio duple cirkularne laštike, strelica leti potpuno ravno (ne zanosi ni lijevo ni desno), ali u prvih metar do metar i pol radi prebačaj od nekakvih pet centimetara, da bi nakon toga počela padati te hvatati ciljanu visinu hica sa očiglednim usporavanjem. Nakon daljnjeg nezadovoljstva koje me gotovo dovodilo do suza, pokušavam sa jednim dosta skraćenim laštikom (dunlop 19 mm) i Cressi sub strelicom dužine 140 cm i promjera 6 mm, perom s gornje strane, te s klasičnim zarezima umjesto kukica. Kako bi ovu strelicu koristio, morao sam prilagoditi okidački mehanizam tako što sam umetnuo komad inoxa u mjesto gdje strelica ulazi, te ulaz spustio za ovih pola milimetra "viška". Rezultat je bio vrlo sličan originalnoj postavi pa je strelica padala i nosila u lijevo, ali sa vrlo bitnim poboljšanjem brzine leta. Nakon ovoga pokušavam posljednji očajnički potez i konačno uspjevam. Postavio sam Cressi sub strelicu dužine 130 cm, debljine 6 mm, perom okrenutim prema dolje.Ostavljam dunlopove laštike. Sada je strelica konačno krenula kako treba, bez ikakvih oscilacija lijevo - desno, ali sa blagim prebačajem te zavidnom brzinom. Prebačaj sam vrlo lako kompezirao nišanjenjem budući da je bio isti na cijeloj efektivnoj putanji (od samog početka pa negdje do 3,5 metra od vrha strelice).
Kupljena puška bila je opremljena duplim cirkularnim lašticima (latex žuti) promjera 17,5 mm te standardne dužine. Strelicu sam kupio odvojeno, opečen prijašnjim iskustvom, i to od proizvođača Trygons, debljine 6,75 mm i dužine 150 cm sa dva skoro potpuno uvučena pera, i kukicama. Ovako opremljena puška gađala je od prvog dana besprijekorno, sa zavidnom brzinom, dometom i snagom. Ovaj podatak o preciznosti ipak bi uzeo sa dozom rezerve obzirom da sam u to vrijeme koristio drvenu devedesetku cijelih osam mjeseci.
Budući da ovu pušku ne posjedujem i nemam nikakvih iskustava sa istom, opisat ću Vam trnoviti put mog kolege podvodnog ribolovca u podešavanju koji je na kraju završio uspješno. Uz malu pomoć drugog kolege, inače prvokategornika podvodnog ribolova. Kao što i većina Vas zna, ova puška specifična je baš po tome što ju dobivate potpuno "golu", te je svu opremu potrebno naknadno postaviti. Kupljenu pušku kolega je opremio klasičnim lašticima (s navojem) marke demka 17,5 mm (žuti latex) dužine 28 cm, te strelicom Seatec extreme debljine 6 mm, dužine 140 cm, s perom okrenutim prema gore i klasičnim zarezima. Ovako opremljena, puška je doslovno svaki put pogađala u drugo mjesto (u svim smjerovima), te je sukladno tome, bila krajnje nepredvidiva. Nakon toga, oprema je novom strelicom Seatec extreme dužine 135 cm, promjera 6,5 mm s perom okrenutim prema dolje. Strelica je dobivena skraćivanjem standardne duljine 140cm za 5cm kako se ne bi narušio balans puške. Strijela je skraćena tokarenjem da bi se izbjegla promjena svojstva materijala uslijed termičkog djelovanja kod brušenja. Demkine laštike zadržava. Pri ovakvoj postavi puška više ne zanosi u smjerovima lijevo - desno ali radi prebačaj od minimalno deset centimetara na cijeloj efektivnoj putanji (od samog početka tj. izbačaja). Nezadovoljan dobivenim rezultatom postavlja strelicu istog proizvođača ali promjera 6,3 mm. Dužinu, ponovo tokarenjem, dovodi na 141 cm (također u svrhu savršenog balansa). Pero strelice također ostavlja okrenuto prema dolje. Ishod je skoro identičan, a rezultira sličnim prebačajem na cijeloj efektivnoj putanji. Konačno postavlja strelicu (seatec extreme) klasičnih kupovnih dimenzija (140 cm, 6,5 mm, pero prema gore) te dobiva precizno oružje bez oscilacija s kojim se i obavilo ovo testiranje. Savršeni balans puške jednostavno se postigao zavidavanjem plastičnih završetaka s navojima (sa neke stare ogive) na ostatak navoja koji viri iz glave puške, te dodavanjem određene količine olova u iste.
Za testiranje odabrana je meta od vrlo tvrdog pluta dimenzija 20 x 12 cm i debljine nekakvih dva centimetra. Postavljena je na tridesetak centimetara od dna, tako da bi je u ležećem položaju na dnu strijelac mogao imati negdje u razini očiju. Udaljenost je bila tri do tri i pol metra od vrha strelice. Prvo uzimam karbonku i na moje veliko iznenađenje metu pogađam besprijekorno. Misleći da ovo je ovo jednostavno slučajnost, pokušavam još nekoliko puta i svaki put pogađam u sami centar bez ikakvih korekcija. Moram napomenuti da sam metu ciljao identično kao i kod svojih drvenjača, polažući strelicu potpuno vodoravno i u razini s centrom mete. Iako se improvizirana meta u nekoliko slučaja prije opaljenja okretala bočno prema mjestu s kojeg sam pucao stvarajući presjek od svega nekoliko centimetra, i dalje sam je pogađao bez ikakvih problema. Što se trzaja tiče, nisam imao velikih problema s obzirom na instaliranu snagu i naviknutost, te zbog same konstrukcije drške koja "ulazi" vrlo visoko prema okidačkom mehanizmu. Uhvativši je tako da se glavnina povratne sile prenosi na prostor između palca i kažiprsta, trzaj koji bi kompromitirao preciznost na ovaj način sam u potpunosti eliminirao.
Nakon karbonke uzimam drvenu devedesetku te već po isprobanoj formuli nišanjenja pogađam metu besprijekorno. Trzaj drvenjače je definitivno manji iako su postavljeni jači i kraći laštici, lakše ga je kontrolirati, a sa ovakvom postavom meni ne stvara nikakve probleme pod uvjetom da dršku držite "muški" i uhvatite ju koliko god možete visoko kako bi se povratna sila prenijela između palca i kažiprsta.
Posljednja puška korištena na testu bila je drvena 110-tka opremljena na gore već opisani način. Na istu udaljenost u mojim rukama pogađa bez ikakvih problema ali sa puno impresivnijim preformansama od prijašnje dvije puške. Bez ikakvog napora strelica prolazi kroz metu praktički bez gubljenja snage i brzine. Bitno je također napomenuti da pri ispaljenju ova puška generira vrlo jak trzaj iako je težina kompletno opremljene puške na suhom skoro tri kilograma. Međutim, pravilno postavljena drška (visoko hvatište) u velikoj mjeri olakšava mirnoću pri ispaljenju, a strelica s uvučenim perima garantira nepromjenjenu putanju u cijelom efektivnom dometu.
Problemi u testu nastaju kada kolega, koji nikada nije koristio drvene puške, nastupa na scenu. Iako sam možda trebao, nisam mu objašnjavao način na koji držim pušku te kako sa istom ciljam. Smatrao sam da će, obzirom da je sa karbonkom pogađao vrlo precizno, bez problema gađati i s drvenjačama. Upozorio sam ga samo na blagi prebačaj koji se javlja kod devedesetke. Iznenađenje je bilo stvarno veliko kada je sa obje drvenjače promašio kompletnu metu. Možda će iz zaključka u ovom članku biti jasnije zašto se to dogodilo. Obzirom da kolega ne posjeduje drvenjaču, već koristi isključivo karbonku, smatrao sam da je nepotrebno i krajnje kontraproduktivno navikavati ga na nove puške te smo testiranje s tim i zaključili.
Zaključak testa sveo bih na nekoliko malih poglavlja, a to su: preciznost, snaga i brzina, manevarske mogućnosti i na kraju, naravno, moj osobni odabir.
Sa sigurnošću mogu tvrditi da su sve tri puške dovoljno precizne da bi zadovoljile i najzahtjevnijeg podvodnog ribolovca pod uvjetom da ih koristi onako kako ih koristim ja. Kada bih morao izdvojiti ili napraviti redoslijed preciznije i manje preciznije, definitivno to ne bi mogao učiniti obzirom da su sve tri puške, na testiranu udaljenost, pogađale točno u mjesto gdje sam i ciljao. Iz ovog razloga objektivan je zaključak da nema pobjednika. Kada bih uzeo u obzir promašaje kolege i stavio se u njegovu "kožu" rekao bih da su drvenjače najgore konstuirane puške svih vremena te bačen novac. Naravno da nitko nije lud te da će zaključke donositi na osnovu jednog testa iako, kako sam gore i napisao, put do pogođene postave može biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Iako su drvene puške u ovom testu podešene, dokazao sam da moja postava ne mora odgovarati nekom drugom, dok postava na karbonki savršeno odgovara i meni i kolegi. Faza privikavanja u ovom slučaju definitivno je na strani karbona, barem po mome mišljenju.
Zanimljivo je da su u provedenom testu drvena devedesetica i karbonska stotica pokazale vrlo slične rezultate po pitanju snage i brzine. Strelice obiju pušaka ostale su zabodene u meti vireći nekakvih pola metra sa druge strane. Iz ovoga se dalo zaključiti da s ovakvim postavama posjeduju približno jednaku snagu. Stekao sam dojam da se karbonka mogla bez ikakvog problema opteretiti s debljim pa čak i kraćim lašticima. Ovakva oprema zasigurno bi poboljšala predmetne preformanse za koje sam uvjeren da bi bile više nego zadovoljavajuće, a zasigurno ne bi bilo prevelikih problema s prilagođavanjem. Što se tiče drvene devedesetke, svako dodatno opterećenje (u smislu dva cirkularna laštika) definitivno bi tražilo nove prilagodbe koje, u ovom trenutku, ne želim. Drvena Stodesetka je priča za sebe po pitanju snage i brzine. Kroz metu prolazi bez ikakvog napora, gotovo da ju nije ni pomakla, zateže dva namotaja krene i izvlači desetak centimetara konopa s mulinela. Bez ikakve sumnje mogu ustvrditi da je ova puška superiorna u odnosu na ove dvije, iako baš i nisam očekivao ovako veliku razliku.
Manevarske sposobnosti karbonke već su odavno poznate i smatram ih više nego dobrima. Međutim, zanimljivo ih je bilo usporediti s manevrom drvenjača. U odnosu na devedesetku manevar je vrlo sličan i lagan iako bih blagu prednost stavio na stranu karbona iz jednostavnog razloga što je C4 ipak za deset centimetara duža puška. S druge strane, kada pomičete stodesetku imate osjećaj da ju ne možete niti pokrenuti, pa ste prisiljeni povlačiti i gurati je kada je pokušavate okrenuti na lijevo ili desno. Svu snagu i brzinu koju posjeduje morala je s nečim platiti, a to je definitivno manevar.
Sada dolazi dio teksta radi kojeg ću vjerovatno primiti dosta udaraca (naravno u smislu kritika) ali što je tu je, ipak ću napisati ono što mislim tj. prenijeti ću Vam svoje osobne utiske. Malo bi bilo reći da sam oduševljen karbonkom po pitanju svih zahtjeva koji su bitni meni kao podvodnom ribolovcu. U većini slučajeva ronim na plićim terenima i potrebna mi je puška koja je dovoljno snažna, okretna i precizna. Sve ove karakterisike posjeduju i karbonka i drvena devedesetica ali nekoliko manjih faktora donijelo je prevagu. U ovu usporedbu ne bih dodavao drvenu stodeseticu jer je ona puška posebne namjene, nezamjenjiva i besprijekorna u tom smislu. Pušku ovakve dužine i instalirane snage definitivno treba imati u kolekciji jer preformanse koje posjeduje teško da ijedna puška može dostići. Roneći s njom osjećate se vrlo sigurno i superiorno, a uz to imate osjećaj kako Vam ni jedna lovina neće moći pobjeći. U odabiru između karbonske stotice i drvene devedesetke pobjedu s mog aspekta ipak odnosi karbonka. Nekoliko je razloga zbog kojih bi u današnjim uvjetima i s iskustvom koje posjedujem ipak kupio karbonsku stoticu umjesto drvene devedesetice. Prvenstveno bih je kupio zato što je nešto jeftinija od moje drvene, a nudi iste ako ne i za dlaku bolje preformanse (snaga i brzina). Drugi razlog bi bio taj što se teže ošteti u odnosu na drvo koje je zapravo vrlo osjetljivo na udarce, a trpi ih prilikom svakog transporta u gumenjaku. Treći razlog bio bi taj što smatram da je instiktivno gađanje jednostavnije s karbonkom, baš zbog povratnog trzaja koji nije u stanju toliko kompromitirati preciznost. Kod drvenih pušaka sa centralom vodilicom i najmanji trzaj u krivom smjeru (kada pušku ne držite kako treba), može vrlo lako dovesti do promašaja (ukoliko se puška pri ispaljenju tj. dok strelica putuje kroz vodilicu, pomakne, ujedno će pomaknuti i strelicu). Potrebno je dosta prakse da se kod drvenjača ova neželjena situacija izbjegne. Četvrti razlog, možda i najvažniji, bio bi manevar. Za iste manevarske mogućnosti praktički dobijete dužu pušku, a samim time ste i bliže lovini koju ciljate. Bolja osobina drvene devedeseke je ta što dozvoljava sitne nepravilnosti strelice (uzrokovane udaranjem u kamenje i sl. pri korištenju) jer joj vjerovatno centrala vodilica ipak korigira putanju. Kod karbonke to nije slučaj - svaka mala nepravilnost iste može kompromitirati preciznost te rezultirati promašajem.
Nadam se da sam s ovim tekstom barem donekle odgovorio na vječito pitanje u odabiru između drva i karbona (sebi sigurno jesam), te da sam koliko toliko pomogao u donošenju odluka pri kupovini ili možda prilagođavanju oružja prema svojim potrebama. Kako su ovo ipak (pre)skupe igračke za današnje uvjete života, odluku o kupovini ne donosite prije nego što isprobate. Ako ste pušku već kupili, ne odustajte od isprobavanja (isključivo na metu) sve dok ne dobijete željeni rezultat. Do njega se sigurno može doći.
Hrvoje Čulić
16.12.2006