U Ližnjanu pokraj Pule od 9. do 11. rujna 2005. godine, u suradnji klubova "Submania" iz Zagreba i "Marlera" iz Ližnjana održan je tečaj ronjenja na dah po A. I. D. A. standardu (A. I. D. A. Freediver **).
U Ližnjanu pokraj Pule od 9. do 11. rujna 2005. godine, u suradnji klubova "Submania" iz Zagreba i "Marlera" iz Ližnjana održan je tečaj ronjenja na dah po A. I. D. A. standardu (A. I. D. A. Freediver **).
Tečaj su vodili instruktori Damir Detić i Marko Kleončić, a održan je u prostoriji Ribarske zadruge Ližnjan.
Za tecaj se prijavilo 8 osoba: "Marleraši" Nenad Škifić (inače već završio i Apnea Academy tečaj), Aleksandar Kovačević, Aleksandar Perc, Nikša Peršić i nižepotpisani, te članovi DPR "Tjulnji" iz Ljubljane Andrej Fišter, Grega Rozman i Miha Novak. Na tečaju se okupilo svih 8 planiranih polaznika (Andrej je konacno dobio dozvolu od gospođe, a Acino oko se takodjer na vrijeme odlucilo ostati uz vlasnika, pa je on, usprkos poprilicnoj sljivi i zabrani uranjanja, odradio teoriju, a ostalo gledao s površine). Svi polaznici se već određeno vrijeme bave podvodnim ribolovom, tako da smo svi već imali kakvu - takvu podlogu i iskustvo i mogli bez problema pratiti tečaj.
Usprkos malom kašnjenju (dolazak, traženje prostorija, liječnički pregled), sve je išlo po planu - malu zabrinutost izazivao je samo pogled na sivo nebo. Nakon teorije, koja je obuhvaćala povijest A.I.D.A - e i osnovne fizikalne i fiziološke zakonitosti vezane za ronjenje, vježbe disanja smo ipak morali obaviti u hodniku zbog kiše. Nakon toga je kiša stala i krenuli smo na prve zarone. Statiku i dinamiku (2:00 minute, odnosno 35 metara koji su uvjet za F**) svi smo odradili bez problema u lučici, a nakon toga smo čamcem (na žalost samo jednim, što je oduzimalo nešto vremena) izašli na potrebnu dubinu - prvog dana, to je bilo 18 metara.
Prva vježba bilo je spuštanje i izron po konopu (povlačeći se rukama), a nakon toga normalni zaroni. Damir i Marko su ulivali sigurnost, i naprosto je nevjerojatan osjećaj zarona - gotovo bi se moglo reći "u laboratorijskim uvjetima". Time je bio ispunjen i posljednji praktični uvjet za F** kategoriju - 16m dubine.
Drugog dana dubine su rasle, kao i naša sigurnost. Plutače su bile usidrene na tridesetak metara dubine. Usprkos vremenu koje nije bilo sjajno, uspjeli smo obaviti glavni dio posla - svaki tečajac je odradio desetak urona, dok su instruktori, osim na dubinu i sigurnost, pazili i na tehničke pojedinosti, poput rada perajama, usisavanja zraka iz maske pri izronu i položaja ruku (podvodni ribolovci uglavnom lamataju slobodnom rukom, nenaviknuti zaranjati "nenaoružani). Radili smo i na poboljšanju tehnike zarona. Ne treba posebno napominjati da smo svi debelo prešišali svoje maksimalne postignute dubine - ipak, ronjenje uz nadzor po konopu je jedno, a odlazak u podvodni ribolov nešto sasvim drugo.
Po završetku dana, pogledali smo obvezne filmove o tome što se događa kad se pretjera s apneom, te o različitim disciplinama ronjenja na dah.
Treći je dan bio rezerviran za još nekoliko urona na dubine oko 30 metara, a na kraju i za isprobavanje variable weight urona. Nakon toga - teoretski dio ispita. Ni tu nije bilo problema (navodno je ispit prelagan, pa prof. Meter sprema nova pitanja i nove testove koji će, srećom, biti sastavljeni tek za sljedeće tečajeve). Preostala je podjela diploma i majica, te zajedničko fotografiranje.
Kao zaključak, prvo mogu navesti kako je moje osobno mišljenje (a mislim da će ga podijeliti i ostali tečajci) kako je tečaj zaista dobar i potreban - prvenstveno zbog usvajanja tehnike i teoretskih znanja, u kojima smo svi mi "samouki" do tada bili prilično tanki. Sama dubina i trajanje apnee samo su posljedica toga i vježbe (tako da bi bilo dobro kad bi tečaj trajao još koji dan).
Što se mene osobno tiče, primijetio sam da dio mojih ograničenja isključivo psihološke naravi, te vjerujem kako upravo otklanjanjem mentalnih blokada mogu donekle povećati rezultate. Po završetku tečaja primijetio sam kako sam "zaradio" nekoliko metara dubine i dvadesetak sekundi u trajanju zarona (za mene osobno puno, jer su mi zaroni kratki). U klubu dogovaramo grupno vježbanje na moru, a to će, uz redovito vježbanje na suhom, pridonijeti sigurnosti i uživanju pod morem, bilo da se radi o samoj apnei ili o podvodnom ribolovu.
Još jednom želim zahvaliti Damiru i Marku na dobro odrađenom tečaju, Ribarskoj zadrugi "Ližnjan" na ustupanju prostora, te svim polaznicima na ozbiljnosti (kad je ona bila potrebna).
Eros Sorić
26.10.2005